Istaknute teme Nacionalne manjine

“Trudimo se sačuvati naš jezik, kulturu i običaje kod generacija koje dolaze”

običaje

Zanimanje za običaje i jezik kod mlađih je teško probuditi bez uloženog truda

Premda ćemo u medijima često naići na vijest o neslaganju i sukobu većinskog hrvatskog stanovništva i srpske nacionalne manjine, to su iznimke, a ne pravilo, smatra Radmila Berić, predsjednica udruge “Žene kosovske doline”.

U Biskupiji gdje živi, u mjestu u šibenskoj-kninskoj županiji većinsko je srpsko stanovništvo, no djeca odlaze u najbližu školu u Knin gdje su u razredima u kojima prevladavaju hrvatska djeca.

Ipak, vlada sloga i razumijevanje te međuljudski odnosi nisu ono što muči malu zajednicu srpskih obitelji koja broji nešto manje od 60 osnovnoškolske djece.

Njihovi problemi praktične su prirode, i slični problemima svih malih i moglo bi se reći pomalo zaboravljenih mjesta u Hrvatskoj, kojih se političari i novinari sjete tek s vremena na vrijeme.

Nedostatak vidljivosti i čujnosti te sluha za djecu pripisuju svojoj lokalnoj, srpskoj zajednici te institucijama koje prema njenom viđenju ne rade dovoljno.

Jedan od problema koji “iskaču” je nedostatak izvannastavnih aktivnosti za djecu zbog koje se moraju uputiti u Knin što je mnogima u poslijepodnevnim satima vremenski neostvarivo i financijski nemoguće.

-Neki roditelji nemaju automobil, drugi se ne mogu organizirati, treći nemaju vremena….usto, socioekonomska slika tih obitelji nije baš sjajna. U svakom slučaju ne toliko da bi mogli voziti djecu tamo i nazad samo da bi se djeca nečime bavila. A kad je o aktivnostima riječ, to je najčešće neki sport ili nešto što se također treba i dodatno platiti. Mnogi si to ne mogu priuštiti – komentirala je Berić. Dodaje kako je baš to razlog što se djeca ne bave ničime nakon škole te su uglavnom “po kućama”.

Još jednim problemom smatra učenje srpskog jezika i kulture po čemu djeca dosta “mršavo” stoje. Srpski jezik je izborni predmet, često zadnji sat kada više nema autobusa za povratak iz škole u Biskupiju, a ponekad je u raspored “stavljen” za vrijeme informatike i li nekog drugog važnog izbornog predmeta, pa su djeca u nezavidnom položaju oko biranja.

Zbog toga se zna dogoditi, ako ne prođu nekog izvaninstitucionalno obrazovanje kroz radionice i programe, da nerijetko iz osnovne škole izlaze nepismena po pitanju srpskog jezika i književnosti

Sada je, nakon toga svega, smatra Berić, teško obrazovati i osvijestiti roditelje koliko je važno da djeca nauče srpski jezik i ćirilično pismo kako oni ne bi pali u zaborav, to se po malo ipak događa.

A kao što je srpski jezik pao u nepovoljan položaj u rasporedu, slično se dogodilo i s pravoslavnim vjeronaukom. Predmet se može pohađati, ali također je zadnji sat ili usred nekog drugog izbornog predmeta. Berić misli da ništa od toga nije slučajno, no nitko na to ne obraća pažnju.

-Sve na prvi pogled izgleda dobro te djeluje kao da stvari normalno funkcioniraju, no po pitanju njegovanja srpskog jezika i nacionalnog identiteta, ništa se konkretno i pametno ne radi. Imamo lijep broj srpskih institucija i ogranaka, no konkretan rezultat i praktičan rad s djecom su definitivno izostali – objašnjava Berić.

Njezina udruga se potrudila unijeti neke promjene i to rade već godinama te tako opismenjuju generacije i generacije, sada već studenata koji ipak poznaju ćirilično pismo, a postoji li kreativna nastava srpskog jezika gdje djeca imaju priliku naučiti o poznatim osobama srpske književnosti, povijesti i kulture.

-Sve se može uz malo vremena, volje i osmišljavanja kreativnog pristupa. Djeci nešto treba biti zanimljivo da bi ih privuklo, i po tome su sva djeca ista. Strašno je kada dijete iz 6. razreda pitate tko je Vuk Stefanović Karadžić, Desanka Maksimović ili Branko Radičević, a ono nema pojma o kome pričate – pomalo je razočarana Beri te dodaje kako je njeno mišljenje da su u radu zakazale institucije i pojedinci koji se trebaju baviti srpskim stanovništvom na području Hrvatske.

Kroz rad s djecom povežu se i roditelji te se onda stvari znaju pokrenuti s “mrtve točke”, jer kada su ljudi razjedinjeni, postaju bezvoljni i ideja nema. Društveno i ekonomsko osnaživanje dva su detalja koja su vrlo bitna za osnaživanje svake, pa tako i ove male zajednice.

Baš zbog zakazivanja sustava, Udruga ima pune ruke posla. Kroz godinu organizira kampove i ljetne škole za upoznavanje i druženje srpske djece iz cijele Hrvatske, ali dolaze im i posjetitelji iz Bosne i Hercegovine i Srbije.

Kroz petodnevne obilaske i izlete djeca razmjenjuju iskustva i proširuju vidike, uče da se djeca njihove nacionalnosti nalaze posvuda u Hrvatskoj, pa i izvan nje, čega mnogi nisu svjesni.

-Iako nemaju problema s vršnjacima djeca često osjećaju stigmu na svojim leđima. Želja nam je objasniti im i naučiti ih da je to što poznaju dva jezika, dva pisma i dvije može biti samo bogatstvo, a ne nešto čega se treba stidjeti – istaknula je Berić.

Unatoč određenim nezadovoljstvima s jedne strane, pomoć lokalne zajednice u ostvarivanju nekih projekata ipak ne može i ne želi ignorirati.

Kaže, kada su izleti u pitanju i treba pokriti troškove autobusa koji su uvijek najveći, mogu računati na pomoć općine. Isto tako, dobra iskustva unatoč drugačijoj vlasti ima sa županijom koja im uvijek izađe u susret s troškovima jer prepoznaje njihov rad, trud i zalaganje te vidljive rezultate u zajednici.

*Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

foto: facebook stranica Udruge “Žene kosovske doline”

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.