Dijete vrišti jer je i to način komunikacije
Kada se djeci nešto ne sviđa ili nečim nisu zadovoljna, imaju tendenciju postati vrlo vokalna. I to od dana kada dođu na svijet pa na dalje.
To je očekivano i normalno, iako možda nije ugodno za uši. Kako dijete raste, ispadi mogu postati sve glasniji i samim time neugodniji u javnosti. A nitko ne želi 10 minutno vrištanje pokraj police s igračkama jer ne želite kupiti plišanca visokog jedan metar.
Kako smanjiti neugodu zbog urlanja, a opet ne popustiti njihovim zahtjevima? Zašto dijete vrišti i što ustvari želi postići?
Testiraju svoje decibele
Ponekad, kada beba vrišti, nije joj ništa. Nije mokra, nije gladna, nije umorna. Jednostavno žele testirati koliko glasna mogu biti i dive se svojoj bučnosti. To je još samo jedna stvar na njihovu popisu koju žele naučiti.
Nikako im nije jasno zašto to što rade toliko ometa druge, da svi prekidaju posao i prave “strku”.
Dobar način za rješavanje ovog problema je pružiti im pozitivnu pažnju. Jednostavno podizanje iz krevetića i malo tapšanja po leđima smirit će malene pjevače.
Žele komunicirati
Djeca su mala i nisu uvijek najuglađenija. Kada žele komunicirati s vama, a vi ne razumijete što vam nastoje poručiti, ponekad jednostavno počnu urlati. Misle, ako ponavljaju sve glasnije i glasnije, napokon ćete shvatiti što žele reći.
Treba li ih zbog toga kazniti? Apsolutno ne. Mogu li naučiti bolje vokalizirati ono što žele reći? Definitivno da!
Ako vaše dijete viče iz frustracije, zaigrajte ovu jednostavnu igru. Prvo isprobajte tko može najglasnije vikati, a onda tko može najtiše šaptati. Onda se vratite na “normalni” ton kojim vi obično govorite te ih zamolite da “ostanete” na njemu i da vam tom glasnoćom prenose poruke koje žele.
Žele pažnju
Ako djeca žele da ih primijetite i posvetite im vrijeme, a vi to ne učinite, evo odličnog razloga za živčani slom. Pritom znaju da je vrištanje dobar način da privuku vašu pažnju. Koliko god okrutno bilo, morate sami znati prepoznati kada vas uistinu trebaju, a kada ne. Doista zvuči okrutno da ih nekada treba ignorirati, ali to ne znači da zanemarujete njihove potrebe.
Naprosto znači da nećete prekinuti važan poslovni poziv jer dijete ima potrebu pokazati vam igračku, a ignoriranje je najbolji način da nauče da neće uvijek imati svu vašu pažnju jer je to nemoguće.
Djetetu je neugodno ili osjeća anksioznost
Vaše dijete je sklono plaču i napadajima bijesa kada je u nepoznatoj okolini u kojoj se osjeća neugodno i nesigurno. Zato su trgovački centri, restorani i avioni izvrsna mjesta za dječje ispade bijesa. Nova su, ograničavajuća, ima puno ljudi…ne pružaju dovoljno prostora za kretanje, igranje i to je sasvim dovoljan i djeci legitiman razlog za vrištanje.
Tome ćete najbolje stati na kraj ako im skrenete pažnju na nešto novo i pozitivno. Skrenite im misli s mjesta na kojem se nalaze. Neka rade nešto što mogu umjesto da misle na ono što ne mogu.
Glad, umor, ljutnja
Ni nama odraslima nije nepoznato zapasti u loše raspoloženje kada imamo dug dan, nismo najbolje jeli, umor nas već savladava…potrebna je samo iskrica pa da prasnemo. Isto tako je i djeci. Nije lako čuti da će večera za pola sata ako se trbuh već oglašava ili da ne mogu dobiti ono što žele, ako su umorni i razdražljivi.
Nositi se s ljutnjom, neugodnošću i frustracijom dio je odrastanja, a svi mi želim oda se naša djeca nauče dobro boriti s neugodnim emocijama. Naučite ih kako tako što ćete zadržati mirnoću u trenutku kada oni imaju slom. Jer ako na njihovo vikanje vi odgovorite isto, nećete riješiti ništa. Dakle, hladna glava je jedino pravo rješenje za ovakve situacije.
Foto: Freepik