Poljake se uči se da njeguju svoje običaje te uvijek zapamte tko su i odakle dolaze
-Djeca poljske nacionalne manjine itekako su zainteresirana za učenje svog poljskog jezika, njima su kulturne udruge koje to nude kao neki centar integracije, No, ne samo za njih, već i za njihove roditelje. Moram istaknuti kako oni nisu jedini jer značajan interes iskazuju i djeca roditelja koji su neko vrijeme živjeli u Poljskoj te su im se svidjeli i jezik i kultura – ispričala nam je Izabella Glavić, voditeljica Poljske škole u Zagrebzđu, na Zrinjevcu na u sklopu Manifestacije manjinskih škola.
Glavić je nadodala kako se nerijetko dogodi da poljski jezik krenu učiti i djeca koji s njim nemaju nikakve veze i poveznice te ih to jamo veseli. Dogodilo se, kaže, da djeca imaju prijatelja rodom Poljaka ili su upoznala nekoga iz te zemlje i jednostavno su nečim potaknuta krenula učiti jezik.
No, najveći interes ipak potječe od djece iz miješanih brakova Poljaka i Hrvata.
-Mi pak pozivamo sve koji imaju interesa i želje, da nam se slobodno pridruži, upozna “naš” jezik i uči s nama – pozvala je Glavić.
Smatra da je očuvanje jezika kroz vježbu, odnosno razgovor jako bitno te da je tu presudan stav i uloga roditelja te kako oni gledaju na cijelu situaciju i život u novoj “domovini”. Jesu li i sami zaboravili svoj jezik te gurnuli običaje u stranu ili ih ipak njeguju i održavaju živima?
-Svaki roditelj koji je podrijetlom iz neke druge sredine, prva generacija, sigurno nikada neće jednako dobro pričati jezik te sredine kao svoj materinji. Tako da bi svakako trebao sa svojim djetetom kod kuće vježbati jezik te sredine, odnosno, komunicirati na tom jeziku kako ga se ne bi zaboravilo – objasnila je Glavić.
Jezik, osim što ga se nauči i predstavlja jednu sferu nacionalnog bogatstva, donosi i toliko drugih mogućnosti. Kroz njega se uči o književnosti, kulturi, umjetnosti, običajima , tradiciji…svemu onome što Poljska nacionalna manjina želi i nastoji održati kroz programe i događanja.
Djecu se potiče da se druže međusobno, upravo zbog jezične i kulturološke sličnosti, no jednako tako i s drugom djecom, kako bi se što bolje integrirala u društvo.
-Potičemo druženje među poljskom nacionalnom manjinom, ali svakako i uklapanje sa svom ostalom djecom. Želim oda djeca pak u kontaktu s ostalim kulturama, nacijama i vjerama budu ponosni na ono što jesu, na svoj jezik i korijene. Cilj nam je da ih tako odgojimo i obrazujemo, da znaju svojim prijateljima reći tko su, što su, odakle dolaze i koliko je bogata njihova povijest – kazala nam je Glavić
Na Poljsku školu u Zagrebu izuzetno je ponosna te ističe kako imaju tu privilegiju, dobivenu od strane Poljske države, da takva škola uopće i postoji.
-U sklopu škole poljski se jezik uči po modelu c, a naša djeca osim što dobiju poljsku svjedodžbu, dobiju i ocjenu iz poljskog jezika na hrvatskoj svjedodžbi. Djeca kao i mi su jako ponosna za to i njima je to nagrada – komentirala je Glavić.
Zahvalna je potpori Grada Zagreba, kao i Ministarstvu obrazovanja što omogućuju da djeca uopće uče poljski jezik te što osiguravaju dosta programa koji potiču dodatnu nastavu na njihovu jeziku. Neka sredstva ministarstva, saznajemo, iskoristili su za školu na otvorenom, a takve i sve ostale prilike namjeravaju iskoristiti i u budućnosti.
*Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
foto: Dječja posla