O ozbiljnoj bolesti s djetetom treba otvoreno razgovarati, ali prilagođeno dobi
Suočiti se s ozbiljnom dijagnozom koja potencijalno neće imati dobar ishod teško je samo po sebi, ali dodatni teret nosi i pitanje kako to priopćiti vlastitom djetetu. Bez obzira na to koliko je dijete malo ili veliko, roditelji instinktivno žele zaštititi svoju djecu od boli i brige. Ipak, djeca vrlo brzo osjete kada se nešto mijenja – primjećuju odsutnost, umor, zabrinute poglede i tihu atmosferu u domu. Zato je iskren, ali pažljivo vođen razgovor u kojem ćete objasniti sve što smatrate da je potrebno o ozbiljnoj bolesti, izuzetno važan. Otvorena komunikacija, prilagođena dobi djeteta, pomaže u ublažavanju straha te pruža djetetu osjećaj sigurnosti čak i u neizvjesnim vremenima.
1. Pripremite se emocionalno
Prvo sebi priznajte emocije koje nosite – strah, tugu, zabrinutost. Razgovor će biti lakši ako ste smireni i svjesni onoga što želite prenijeti. Možete unaprijed vježbati što želite reći ili se posavjetovati s psihologom.
2. Prilagodite objašnjenje dobi djeteta
Mlađa djeca trebaju jednostavne, konkretne informacije. Na primjer:
“Mama je bolesna i mora ići u bolnicu da bi joj doktori pomogli da ozdravi.”
Starijoj djeci i adolescentima možete reći više detalja, uključujući ime bolesti, moguće promjene u svakodnevici i kako će to utjecati na njih. Dajte im prostor da postavljaju pitanja.
3. Budite iskreni, ali umirujući
Ne skrivajte istinu, ali pokušajte ublažiti strah govoreći o planovima liječenja i podršci koju imate. Na primjer:
“Imam bolest koja se zove rak. Nije lako, ali imam doktore koji mi pomažu i borit ću se da ozdravim.”
4. Ostavite prostor za emocije
Dopustite djetetu da izrazi sve što osjeća – tugu, bijes, zbunjenost ili šutnju. Slušajte ih bez osuđivanja i budite spremni na to da će im trebati vrijeme da sve prihvate.
5. Osvrnite se na svakodnevicu
Objasnite koje će se stvari promijeniti, a koje će ostati iste. Djeci puno znači osjećaj stabilnosti. Na primjer:
“Tata će i dalje dolaziti po tebe u školu, ali možda ne svaki dan, jer ću ja biti na liječenju.”
6. Potražite podršku
Uključite školskog psihologa, pedagoga, obitelj ili prijatelje koji mogu biti uz dijete. Djeca se lakše nose sa situacijom kada vide da nisu sami i da postoji mreža podrške.
7. Nastavite razgovor
Ovo ne mora (i ne smije) biti jednokratna tema. Vratite se razgovoru kad god primijetite da dijete ima pitanja ili pokazuje emocije koje želi izraziti. Čak i kad nemate sve odgovore, iskreno recite:
“Ne znam sve, ali zajedno ćemo proći kroz ovo.”
Treba imati na um uda je roditeljska bolest teška vijest, ali djeca su često snažnija i otpornija nego što mislimo – osobito kad imaju podršku, ljubav i otvorenu komunikaciju.
foto: Freepik