Smije li profesor pred drugim roditeljima spominjati imena djece i komentirati njihovo ponašanje?
Zaštita osobnih podataka djece u odgojno-obrazovnim ustanovama izuzetno je važna radi očuvanja privatnosti, sigurnosti i integriteta djece, stoj ina stranici Agencije za zaštitu osobnih podataka. Neki roditelji smatraju da se toga treba pridržavati pod svaku cijenu, dok drugi razmišljaju u smjeru da se potpunom 2privatnošću2 neke stvari nikada neće riješiti.
Tako se postavilo pitanja roditeljskog sastanka na kojem se razgovara o razrednim problemima i učenicima koji najčešće te probleme uzrokuju, kao i njihovim dijagnozama, mahom adhd-u, poremećajima koncentracije, pažnje i slično. Jedna mama pitala je druge roditelje što misle o tome da se javno pred svima prozivaju imena djece koja rade “ovo ili ono” i koja se ponašaju “ovako ili onako”. Jer upravo se to njoj dogodilo – dijete je prozvano imenom i prezimenom, a mama smatra da je profesor takve stvari trebao riješiti na samo s njom na informacijama. Usto, nadodala je kako njezino dijete ima problema s reguliranjem emocija te još nekih poteškoća u ponašanju i smatra da to ostali roditelji nisu imali potrebu saznati.
Odgovori su bili raznoliki.
-Mislim da se to ne smije, ali trebalo bi to raditi. Pa neka se roditelji malo crvene i dovedu djecu u red, a ne ona poznata “to moje dijete ne bi nikada napravilo” – napisala je jedna mama svoje mišljenje, dometnuvši da je upravo zbog stalnog skrivanja identiteta stanje u školama sve gore i gore, dok se roditelji problematičnih samo smješkaju.
S njom se složila još jedna žena da treba znati koje dijete pravi probleme u školi.7
-Kod nas se dosada imena nisu javno govorila, ali ne vidim u čemu je problem ako dijete stalno maltretira druge? Naravno da se ne trebaju govoriti ocjene, to je privatno.
-Treba reći ime i prezime! Neka svatko povede računa o svom djetetu. Kada se kaže jasno, onda nema mjesta izvrtanju činjenica. Da se više govori, bilo bi nam puno bolje – nadovezala se još jedna mama.
no, bilo je i onih kojima javno iznošenje nije ni malo leglo i savjetovali su da se profesora prijavi ravnatelju jer su takve stvari nedopustive.
-Nikako se to ne smije i jasno je definirano u Zakonu. roditelje takvog djeteta se treba pozvati na individualni razgovor, a na roditeljskom se govori o općenitoj problematici – ljutita je jedna mama, dok druga dodaje da dijagnoze djece nemaju pravo iznositi javno čak ni liječnici, a kamo li prosvjetni djelatnici.
-Za takve stvari se roditelje ostavi iza roditeljskog, a posebno odavanje dijagnoza djeteta nije niti malo pedagoški – nadopunila je čitateljica.
I dok jedna grupa roditelja smatra da bi razred trebao znati za dijagnozu jer će tako možda lakše i razumjeti i prihvatiti dijete, drugi su mišljenja da je odavanje tako nečeg nedopustivo. Jedna mama na tu je temu napisala:
-Ljudi stalno pokušavaju sakriti dijagnoze svoje djece kao da je to neka sramota, ali ne srame se tražiti razumijevanje i poseban tretman. A što je s dijagnozama koje se jasno vide? Kako njih sakriti? Tu stvari jednostavno nisu dobro posložene u školama.
I premda je svima zaštita djeteta izrazito važna, sve su glasnija zazivanja da bi se stvari trebale početi rješavati javno jer bez takvog djelovanja, pomaka nema već se sve gura pod tepih. Neki su čak napisali da nemaju ništa protiv da prozovu i njihovu vlastitu djecu ako rade probleme.
-Razred je kolektiv i ne vidim problema da se zna stanje tog kolektiva te tko u njemu ne funkcionira. Kao i na radnom mjestu. Hoće li se jednog dana očekivati i da se šuti o tome tko zabušava na poslu, tko stalno kasni, tko ne radi? Zato već od razreda treba krenuti učiti djecu odgovornosti i potruditi se da atmosfera u njemu bude ugodna za sve, a ne samo za neke – poručila je još jedna mama osnovnoškolaca.
foto: Freepik