Istaknute teme Prehrana

Zašto je bolje da vaše dijete radi nered dok uči jesti?

No, koliko god vi muku mučite s čistoćom, trebate znati da je taj nered ustvari dobar za djecu i da ih treba pustiti da samostalno jedu i brljaju i prljaju sve oko sebe.

nered

Nered je sastavni dio samostalnog hranjenja

Djeca nisu baš najurednija kad je hranjenje u pitanju, pogotovo kada se uče toj vještini. Osim što će poneki zalogaj završiti i na pravom mjestu, ostalo će se naći na podu, stolici, njihovoj odjeći, kosi, vašoj kosi…Možda ćete se s tim teško nositi jer ćete imati osjećaj da stalno nešto brišete, no da unatoč tome stalno ima neke hrane zalijepljene za pod.

No, koliko god vi muku mučite s čistoćom, trebate znati da je taj nered ustvari dobar za djecu i da ih treba pustiti da samostalno jedu i brljaju i prljaju sve oko sebe.

Zašto je nered dobar?

Manja je šansa da će postati izbirljiva

Provedenim studijama došlo se do zaključka da su djeca kojoj je dopušteno da se sama uče hraniti i pritom slobodno raditi nered, manje izbirljiva oko onoga što jedu.

Naime, takva djeca vole sama brati hranu i pronaći okus koji im odgovara. Osim toga, djeca koja dodiruju hranu i osjećaju teksturu vlastitim rukama imaju manju vjerojatnost da će patiti od neofobije – straha od nepoznate hrane.

Kako zaustaviti izbirljivost oko hrane prije nego uopće do nje dođe – Dječja posla (djecjaposla.com)

Poboljšava se kognitivni razvoj i vokabular

Znanstvenici su otkrili da su mala djeca koja sjede u svojim stolicama i “komuniciraju” sa svojom hranom prije naučila više o čvrstoj i nečvrstoj hrani. Stoga, umjesto da hranu pokazujete iz vlastite ruke ili je gurate mališanu u usta, trebali biste mu dopustiti da je dodirne i komunicira s hranom pod vlastitim uvjetima.

Osim toga, djeca tako lakše uče kako se neka hrana zove te ju lakše prepoznaju po slikama u knjigama i slikovnicama.

Razvija se motorika

Prvi izlet djeteta u svijet pribora za jelo može rezultirati velikim neredom. Međutim, taj nered im omogućuje da uče na svojim greškama.

Također, zahvaljujući tom neredu, uče o svijetu oko sebe. Na primjer, da bacanjem pribora, tanjura ili hrane oni mijenjaju oblik, proizvode zvuk i slično. Zato, suzdržite se od vrištanja ako vidite kako jabuke i banane lete zrakom…učenje je u tijeku!

Taktilni osjećaj ili potreba za dodirivanjem okoline pokreće novorođenčad. Što više osjećaju hranu vrhovima prstiju, usnama i jezicima, to više jačaju svoje motoričke sposobnosti.

Eksperimentiranje je jako uzbudljivo

U redu je dopustiti svojoj djeci da sami otkrivaju hranu jer ona prirodno žude za neovisnošću.

Osim toga, znanstvenici navode da se i sama djeca ponašaju kao sićušni istraživači, prikupljajući podatke i provodeći eksperimente kako bi uspostavili najučinkovitiju tehniku hranjenja.

Osim ustima, djeci je hranu zanimljivo premetati između prstiju, gnječiti ju i razvlačiti. Ponekad i ponjušiti. Pritom uče o novim teksturama u kojima naprosto uživaju.

Što je glatko, što hrapavo, što tvrdo, što mekano, a kako je ovo tekuće?!? Pritom, ništa manje zanimljiva nije niti temperatura hrane. Kako nešto može biti hladno, a nešto toplo? Vama je to sve poznato i možda nejasno kako se netko može tako radovati gnječenju kuhanog jaja, ali zamislite da to radite prvi put i tek saznajete ponešto o hrani.

foto: Freepik

Komentirajte

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.