Roditelji ponekad teško razumiju jednu naizgled neobičnu dječju naviku: dijete ima omiljenu igricu, računalo ili konzolu, ali umjesto da samo zaigra, radije satima gleda nekoga drugoga kako igra. Na YouTubeu i drugim platformama prati igrače koji prelaze razine, osvajaju bodove, otkrivaju skrivene mogućnosti, natječu se ili jednostavno komentiraju ono što se događa na ekranu.
Djeca tako doživljavaju natjecanje i neizvjesnost, ali bez pritiska da sama moraju pobijediti
Pritom se smije, uzbuđuje, navija, a ponekad i ljuti kao da je i samo sudionik igre.
Iako se odraslima može činiti besmislenim gledati nekoga kako radi nešto što i sami mogu isprobati, djeci je takav sadržaj često mnogo više od običnog promatranja igranja.
Uzbuđenje bez straha od poraza
Jedan od razloga popularnosti takvih videa jest uzbuđenje koje donose. Gaming sadržaji često su montirani tako da neprestano nude nešto novo: neočekivane preokrete, smiješne situacije, pobjede u posljednjoj sekundi ili neuspjehe koji gledatelje zabavljaju. Djeca tako doživljavaju natjecanje i neizvjesnost, ali bez pritiska da sama moraju pobijediti ili biti uspješna. Mogu uživati u igri, a da pritom ne riskiraju vlastiti poraz.
Drugi važan razlog jest osobnost ljudi koje gledaju. Djeca ne prate nužno samo određenu igricu nego i igrača koji je predstavlja. Privlače ih njegovi komentari, humor, reakcije, način govora i komunikacija s publikom. Omiljeni gaming YouTuber s vremenom može postati svojevrsno poznato lice, netko čije nove videe dijete s nestrpljenjem očekuje i čije šale prepoznaje. Zbog toga gledanje igranja ponekad nalikuje gledanju omiljene serije ili druženju s nekim tko dijeli iste interese.
Gledanjem uče i postaju dio društva
Tu je i praktična strana. Gledajući druge, djeca uče kako prijeći težu razinu, pronaći skrivene predmete, koristiti određene vještine ili razviti bolju strategiju. Promatrajući iskusnije igrače, mogu usvojiti trikove koje će poslije primijeniti u vlastitoj igri. Za njih je to istodobno zabava i način učenja.
Ne treba zanemariti ni društvenu dimenziju. Videoigre i njihovi najpoznatiji igrači česta su tema razgovora među vršnjacima. Djeca prate iste kanale, prepričavaju smiješne situacije, raspravljaju o novim izazovima i dijele dojmove. Poznavanje popularnih igrača i njihovih videa može im pomoći da se osjećaju kao dio društva i lakše sudjeluju u razgovorima s prijateljima.
Kada gledanje postaje previše?
Ipak, roditelji bi trebali obratiti pozornost na to što djeca gledaju, koliko vremena provode uz takve sadržaje i kako oni utječu na njihove svakodnevne navike. Nisu svi gaming kanali jednaki. Neki su usmjereni na kreativnost, strategiju i zabavu, dok drugi mogu sadržavati neprimjeren jezik, agresivno ponašanje, vrijeđanje ili poticanje na kupnju dodataka u igricama. Dobro je povremeno pogledati video koji dijete prati, upoznati njegove omiljene igrače i razgovarati o onome što mu se sviđa.
Važno je razlikovati povremeno gledanje od navike koja počinje istiskivati druge aktivnosti. Ako dijete više ne pokazuje interes za vlastitu igru, druženje, sport ili druge hobije, teško prekida gledanje videa ili postaje izrazito uznemireno kada mu se ograniči vrijeme pred ekranom, vrijedi preispitati njegove medijske navike.
Umjesto da gledanje gaming videa odmah proglase gubitkom vremena, roditelji mogu pokušati razumjeti što dijete u njima toliko privlači. Možda nije riječ samo o igricama, nego o humoru, uzbuđenju, osjećaju pripadnosti ili želji da nauči nešto novo. A ponekad je dovoljno sjesti pokraj djeteta, pogledati nekoliko minuta njegova omiljenog igrača i zamoliti ga da objasni zašto mu je baš taj video toliko zanimljiv. To može biti dobar početak razgovora o svijetu koji djeca poznaju puno bolje od svojih roditelja.
Foto: Freepik