Zašto imamo potrebu naglašavati da su nam djeca izvanredna?
Svaki roditelj će reći da je njegovo dijete pametno, bistro, znatiželjno. Netko će ga pohvaliti da je rano progovorilo, netko da jako voli čitati, dok će netko istaknuti da dijete pokazuje veliko zanimanje za robotiku.
Kao roditelji, volimo i skloni smo istaknuti djetetove kvalitete, što je sasvim u redu. no, neki u tom isticanju počinju pretjerivati, ne čineći djetetu ustvari ništa dobro. Naime, ponavljajući djetetu kako je najbolji u nekom sportu, što se očito ne održava na terenu niti u ekipi, samo kod djeteta budi frustraciju i nezadovoljstvo.
Ako uvjeravate dijete da prekrasno pjeva i ima sluha, a ono ne upiše u glazbenu školu jer mu kažu da nije za to – opet slijedi šok i razočaranje. Sugeriramo li djetetu da je njegov engleski jezik savršen i hvalimo li se prijateljima da je naše dijete gotovo pa izvorni govornik dok se ono se u školi bori da dobije 4, šaljemo djetetu krivu poruku i zbunjujemo ga, a ono nije u stanju uvidjeti svoje greške.
a zašto ipak sve više roditelja kao da je slijepo na to da im je dijete normalno i prosječno, kao i većina djece? Zašto naglašavaju drugima da su im djeca izvanredna kada ustvari i nisu?
Znanstveno stajalište
Ideju roditeljskog precjenjivanja prvi je u psihologiju uveo Sigmund Freud, koji ju je vidio kao “oživljavanje i reprodukciju” narcizma samih roditelja. Roditelji koji precjenjuju svoje dijete, tvrdio je Freud: “pripisat će djetetu svako savršenstvo, za što trezveno promatranje ne bi našlo priliku”.
U jednoj studiji koja istražuje roditeljsko precjenjivanje, sudjelovalo je oko 1700 roditelja iz Amerike i Nizozemske. Za potrebe istraživanja razvijen je poseban instrument nazvan “skala precijenjenosti”, a roditelji su na toj skali trebali odrediti koliko se slažu s pojedinim izjavama poput “moje dijete zaslužuje poseban tretman” ili “moje dijete je sjajan primjer drugoj djeci”.
Otkriveno je da postoje važne razlike među roditeljima u tome koliko precjenjuju svoje dijete i da te razlike oblikuju misli i ponašanje roditelja.
Studije otkrile roditelje
jedno ispitivanje u studiji tražilo je da roditelji ocijene inteligenciju svog djeteta i njegov kvocijent inteligencije, bez ikakvog mjerenja dječje inteligencije testovima. roditelji su napisali svoje rezultate te su im na drugom ispitivanju predstavljene teme i pojmovi za koje im je rečeno da bi njihova djeca trebala upoznati do kraja nastavne godine. Radilo se o nasumičnim pojmovima poput nekih dječjih knjiga, poznatih pjevača, uobičajenih pojmova. No, ubačeni su i neki nepostojeći, poput r “popularnog dječjeg pisca Marka Frosta” ili “kraljice Alberte”.
Roditelje su pitali za mišljenje, hoće li njihovo dijete do kraja školske godine savladati te pojmove i znati objasniti tko je tko i što je što.
Znanstvenici su došli do saznanja da roditelji koji su skloni iznositi da su njihova djeca izvanredna, su ujedno i tvrdili da ono ima znanje o mnogim različitim temama – uključujući i ove nepostojeće.
Prekomjerno vrednovanje oblikuje ne samo način na koji roditelji razmišljaju o svom djetetu, već i kako se odnose prema njemu i odgajaju ga. Roditelji skloni precjenjivanju žele da se njihovo dijete izdvoji iz gomile. Jedan od načina da se to postignu je čak davanje djeci jedinstvenog, neuobičajenog imena. To je također otkriveno jednim istraživanjem unutar spomenute studije.
Zanimljivo je spomenuti i da roditelji koji precjenjuju svoje dijete, u prosjeku ga hvale 62 posto više dok obavlja neke zadatke (npr. matematičke) od drugih roditelja.
Zašto precjenjivanje nije dobro?
Iako velika većina roditelja može vjerovati da je pohvala uvijek korisna za djecu, istraživanja sugeriraju drugačije. Na primjer da pohvala, ako je usmjerena na osobu – poput “sjajna si” ili formulirana na pretjerano pozitivan način “napravio si nevjerojatno lijep crtež”, može se ironično obiti o glavu, posebno djeci s niskim samopoštovanjem. Izlazeći iz kuće u život vjerujući da su izvanredna, privilegirana i bolja od ostalih, djecu može dočekati samo hladan tuš.
Kakva su precijenjena djeca?
Razlikuju li se precijenjena djeca od druge djece? Jesu li nekako “izvanrednijia ili “posebnija” od drugih? Istraživanja pokazuju da precijenjena djeca nisu pametnija ili bolja od druge djece, niti se razlikuju u svojim osnovnim temperamentnim osobinama. Dakle, čini se da opravdanje za precjenjivanje djeteta više leži u umovima roditelja nego u objektivnoj stvarnosti. No, precjenjivanje se itekako može odraziti na njihovo samopouzdanje i sliku koju grad eo sebi.
Profil roditelja
Otkriveno je da su precjenjivanju skloni narcisoidni roditelji, koji vjeruju da su superiorniji od drugih i koji žele da im se drugi dive. Ali zašto? Jedna od mogućnosti je da se narcisoidni roditelji pokušavaju staviti na pijedestal. Budući da roditelji često vide svoje dijete kao dio sebe, divljenje djetetu također može biti neizravan način divljenja sebi. Druga mogućnost je da narcisoidni roditelji jednostavno vjeruju da je dijete naslijedilo njihove “divne kvalitete”.
Dakle, slično kao što se Narcis divio vlastitoj slici u vodi, narcisoidni roditelji često se dive vlastitoj slici krvi i mesa: svom djetetu.
foto: Freepik