Sisanje palca može uzrokovati ozbiljne probleme sa zubima
Sisanje palca – “slasna” navika koju na neki način isproba čak oko 90 posto djece, a na kraju svako treće dijete na neki način siše palac! No, ne zadrži se kod svih; obično počne u jednoj od dvije životne etape: između 6 i 7 mjeseci ili između druge i četvrte godine. Neka djeca, iako to nije čest slučaj, znaju sisati i neke druge prste umjesto i osim placa.
Roditelji se najčešće ne zamaraju činjenicom da dijete siše palac kada je ono posve malo. Palac služi kao utjeha, sredstvo za uspavljivanje, zamjena za plišanu igračku uz koju će se dijete stisnuti i osjećati sigurno. Ipak, već u toj najranijoj dobi, kada dijete dobije prve zubiće, sisanje palca može utjecati na njihov izgled.
Stomatolozi upozoravaju
Naime, stomatolozi ističu da palac prilikom sisanja pritišće gornju čeljust i omekšava tkivo na gornjem dijelu usne šupljine.
Kao rezultat, gornja čeljust se može iskriviti i uzrokovati neravan raspored zuba odozgo pa sve do dole. Iako taj problem može kasnije biti ispravljen uz pomoć aparatića, sisanje palca lako moglo bi dovesti i do pojave govornih problema, kao na promjer frfljanja.
Stručnjaci zato preporučuju da se od sisanja palca djecu odvikne do treće godine, a svakako prije nego krenu rasti trajni zubi.
Kasnije problemi sa zubima postaju još i gori – dugotrajno sisanje palca uzrokuje stvaranje nepravilnog ‘zagriza’, a to je stanje kada se gornji i donji zubi ne spajaju pravilno.
Takozvana ‘rupa od palca’ nastala u čeljusti može uzrokovati da zubi na stražnjem dijelu preuzmu na sebe sav teret žvakanja. Tako se stvara neuravnoteženost zuba u ustima i može doći čak do ozbiljnih posljedica poput promjena struktura usta i čeljusti kako dijete raste.
Dijete neće prst ostaviti preko noći
Dakle, ono što se možda čini kao bezazleno dječje ‘samo tješenje’ može, ali i ne mora prerasti u ozbiljan problem. No, ako krenete u borbu s odvikavanjem od sisanja, trebate imati na umu da to neće doći preko noći.
Želja roditelja da se “riješe placa” raste proporcionalno djetetovoj dobi. Što je ono starije i postaje predškolac, to je veća njihova potreba da mu jednostavno samo iščupaju prst iz usta svaki put kad vide da ga siše. Ali. ta strategija nije baš najučinkovitija i roditelji trebaju znati dvije stvari – djeci je odrastanje stresno i sisanje na njih djeluje umirujuće te da će ta navika kad tad nestati jer nitko nije otišao na fakultet s prstom u ustima.
Za sada vam donosimo vam nekoliko načina pomoću kojih biste trebali iz bitke sa palcem izaći kao pobjednici:
Pokušajte ograničiti vrijeme koje će vaše dijete provesti sišući palac. To bi svakako trebalo biti samo vrijeme koje provodi u kući ili u spavaćoj sobi, nikako u javnosti. Potrudite se objasniti djetetu da je palac ‘rezerviran’ za dnevna spavanja i noć.
Nemojte se sukobljavati s djetetom. Ako napadnete dijete i zaprijetite mu da više ne smije sisati prst, nećete postići apsolutno ništa. Radije ga ohrabrujte i odajte priznanje za svako razdoblje koje uspije provesti bez svoje ‘najdraže navike’.
Razgovarajte s djecom o njihovom sisanju i potaknite ih da vam kažu zašto to rade, kada imaju potrebu da sišu.. Pomognite djetetu da shvati,da kada se jednom poželi odviknuti od sisanja, vi ćete biti tamo da mu priskočite u pomoć. Vaš stav bi mogao pogurati dijete da prije dođe na taj nivo.
Ne zabranjujte djetetu sisanje prsta nakon što se udarilo ili ozlijedilo. Dijete u tim trenutcima treba biti u zoni ugode, a to je ono što prst predstavlja – sigurno utočište. Ako mu i to oduzmete, samo ćete ga traumatizirati.
Vježbajte s djetetom razvijanje svijesti o svojim postupcima. Npr. kada ono počne sisati prst, pitajte ga zna li da to radi upravo u tom trenutku. Lako bi se moglo dogoditi da dijete odgovori ‘ne’. Naučite ga da postane svjesno te svoje navike i pokušajte svesti ‘ovisnost’ o placu na najmanju moguću razinu. Ponudite djetetu umjesto prsta dekicu ili plišanu životinju uz koju će se stisnuti.
Ne koristite gorke, ljute, kisele pripravke iz domaće radinosti ili ljekarni za ‘premazivanje’ djetetova prsta. Zato što je to jednostavno okrutno. Dijete će se osjećati šokirano, prevareno i nesretno, a izgubit će i povjerenje u vas.
Na kreativan način predočite djetetu da raste i da jednog dana više neće sisati prst. Ako dijete ima nekog omiljenog junaka iz slikovnica, kao npr. Bob graditelja, pitajte ga misli li da Bob graditelj siše svoj prst? Idući put kad dijete posegne za prstom, sjetit će se toga jer to je jednostavan primjer s kojim se može povezati
Neki roditelji u nedostatku ideja znaju djeci navući rukavicu na ruku preko noći, misleći da će ih to odvratiti od sisanja. Dijete, ako je već dovoljno staro, vrlo lako će se osloboditi rukavice i nastaviti po svome. Ako mu to ne pođe iz nekog razloga za rukom, samo će se osjetiti frustrirano i početi plakati.
Ponekad je jednostavno najbolje pustiti stvarima da idu svojim tijekom. Dijete će se samo ostaviti sisanja prsta kad za to dođe vrijeme. Ova opcija se roditeljima možda najmanje sviđa, ali najbezbolnija je za dijete, a njih poštedi gubitka živaca u cijelom procesu.