Istaknute teme Zdravlje i sigurnost

Što vam znači dobna granica istaknuta na filmovima – puštate li djecu da gledaju što žele?

U klasifikaciji sudjeluje nevladina organizacija Motion Picture Association of America čija tri člana sjede u odboru za odluke, zajedno s najviše deset roditelja djece u dobi od 5 do 15 godina

dobna granica

Dobna granica za gledanje filmova – sugerira što nije prikladno za određenu dob, no odluka je na roditelju

Obiteljska je filmska večer i “listate” filmove na nekom od streaming servisa Nailazite na film na kojem je dobna granica 12 plus. Čini se zanimljiv, s ponekim strašnim dijelom, no jedno vaše dijete ima 10, a drugo 8 godina. Što ćete napraviti? Hoćete li za ovo od deset godina “zažmiriti” na jedno oko, jer “”to je tu negdje”, dok ćete se oko osmogodišnjaka dulje dvoumiti? Odustajete li od filma ili oboje djece ipak smiju gledati?

Što u situaciji kada je više od pola razreda vašeg desetogodišnjeg djeteta pogledalo seriju namijenjenu za dob 16 plus i ono vas moljaka da i njemu dopustite, obećavajući da ga apsolutno neće biti strah.

Razmišljate li tada da vas nije briga za mišljenje drugih roditelja (većine) i ostat ćete čvrsti u svojoj odluci? Ili ćete popustiti i prikloniti se većini, ne samo zato što vas dijete moljaka nego jer zaključujete da to onda i nije toliko strašno kad je toliko djece gledalo i “preživjelo”?

I prolazi li vam pritom kroz glavu misao da ste i vi gledali sve i svašta kad ste bili dijete i evo vas danas – živi ste i zdravi i to vas nije ubilo.

Usto, pretjeruju li “oni” koji određuju dobne granice na filmovima i koliko su uopće te klasifikacije točne i razumne u današnje vrijeme?

Što je sporno?

Što može biti sporno u nekom filmu kojeg vaše dijete želi gledati? To su nasilne scene, jezik koji se upotrebljava u filmu (prostote), scene seksa, golotinja, uporaba droge, bilo kakvo opasno ponašanje, diskriminacija ili horor scene.

U američkim filmovima se dobna granica za gledanje nekog filma postavlja na idući način:

U klasifikaciji sudjeluje nevladina organizacija Motion Picture Association of America čija tri člana sjede u odboru za odluke, zajedno s najviše deset roditelja djece u dobi od 5 do 15 godina. Članovi su ograničeni na sedmogodišnji mandat ili dok njihovo najmlađe dijete ne napuni 21 godinu, ovisno o tome što nastupi prije. Ti članovi odbora čine skupinu poznatu kao Uprava za klasifikaciju i ocjenjivanje.

Članovi gledaju prijavljene filmove, raspravljaju, iznose svoja razmišljanja i zapažanja te glasaju o konačnoj ocjeni.

Ocjenu prijavljuju producentu filma, koju redatelj uvijek može osporiti ili ponovno poslati na odluku nakon što se naprave odgovarajuće izmjene kako bi se prilagodila ocjena filma prije objavljivanja. Žalbeno vijeće može poništiti odluke o rejtingu većinom glasova.

Kada neki od filmova potom dođe u američka kina, ima neku od sljedećih oznaka:

G – za svu publiku, nema dobnog ograničenja

PG – potrebno je gledati uz nadzor roditelja jer sadrži određene scene koje nisu prikladne za djecu, ali ako roditelji dopuste, djeca smiju gledati. Obično se radi o blažim scenama nasilja i umjereno neprimjerenom jeziku.

PG-13 – Prikladan je za djecu stariju od 13 godina, ali roditelji bi trebali biti na oprezu.

R – djeca ispod 17 godina ne mogu ući u kino gledati bez roditelja

NC-17- Nitko ispod 17 godina ne bi trebao gledati, bez obzira na pratnju.

Naravno, tu se apelira na zdrav razum i procjenu roditelja koji sami mogu odlučiti na što će voditi svoje dijete, a oznake su tu samo da posluže kao vodič.

Kako je u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj je donositelj odluke o prikladnosti sadržaja Hrvatski audiovizualni centar. Dobne kategorije koje imaju su:

  1. svi uzrasti – taj je sadržaj preporučen za sve dobne uzraste – nije ju potrebno posebno označavati simbolom
  2. kategorija “12” – filmovi čiji sadržaj ili dijelovi sadržaja nisu preporučeni za maloljetnike mlađe od 12 godina
  3. kategorija “15” – sadržaj ili njegovi dijelovi nisu preporučljivi za maloljetnike mlađe od 15 godina
  4. kategorija “18” – sadržaj je preporučen samo punoljetnim osobama

Neki od filmova koji su preporučeni za sve dobne uzraste su “U potrazi za Nemom”, “Kralj lavova” i “Bambi”. Pritom na drugom sajtu film “U potrazi za Nemom” ima oznaku 5+, kao i Snježno kraljevstvo, Ovan Shaun te Lilo i Stitch.

Neki od filmova koji su prikladni za djecu 7+ su Harry Potter i kamen mudraca, Kako istrenirati zmaja, Coco i velika tajna, Spy kids i “The BFG”.

Djeca starija od 10 godina mogla bi gledati filmove kao što su “Male žene”, “Čudo”, Dječak koji će postati kralj” i “Crvena panda”.

Zašto dobna granica na filmu uopće postoji?

Dobna granica na filmu pokušava ukazati da je neki sadržaj potencijalno štetan za djecu. No, ona do dosta toga danas mogu doći i sama, bez dozvole ili znanja roditelja. Nije se jedanput dogodilo da neki roditelj moralizira drugome o tome kako dopušta djetetu gledati “neprimjereni” film, dok je njegovo dijete taj film ustvari pogledalo još i prije.

Nadalje, objašnjava se da dobne restrikcije pomažu djeci da zbog neprikladnog sadržaja ne dožive šok koji će biti udarac na njihov fizički, psihički i emotivni razvoj.

I dok će se neki s tim apsolutno složiti, drugi će reći kako djeca još više nasilja dožive u igricama koje igraju od najranije dobi, a tu je i stvarni život koji ponekad zna biti vrlo okrutan te možda nema smisla štititi djecu baš od svega.

Također, djeca se razlikuju i nisu sva jednako emotivno zrela u istoj dobi. Neka će mirno odgledati horor sa devet godina, dok se druga isti film neće usuditi pogledati sa 16.

Logičan je zaključak da će film neprimjeren djetetovoj dobi možda kod njega najprije probuditi dosadu, nezainteresiranost i odbojnost prema daljem gledanju. Ako ne može pratiti radnju i ne može se poistovjetiti s likovima, ono će ubrzo potražiti drugu vrstu zabave ili nešto drugo za gledanje.

Sve smo popustljiviji

Istraživanja pokazuj uda su roditelji u pogledu televizijskog sadržaja sve liberalniji i sve spremniji “zažmiriti” na jedno oko. Najčešće će se opravdati nedostatkom vremena kak obi kontrolirali što dijete gleda te pritiskom vršnjaka – odnosno nisi cool ako nisi pogledao nešto što su svi drugi već vidjeli i žustro raspravljaju o tome.

No, popustljivi nisu samo roditelji, već je takva postala i industrija za ocjenjivanje filmova, pokazuju studije. Naime, dopuštaju sve više eksplicitnog sadržaja i nasilja u filmove za mlađu publiku, što nekad nije bio slučaj. Zato stručnjaci upozoravaju da možda ne možete uvijek vjerovati roditeljskim vodičima o prikladnosti nekog filma, jer njihovi kriteriji nisu najjasniji.

foto: Freepik

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.