Romska djeca većinom nisu niti upoznata s pojmom “gimnazija”
Kada pitate djecu što žele biti kada odrastu, ona će vam, ponekad malo naivno i nevino odgovoriti da žele biti balerine, glumice, astronauti i nogometaši.
Kada isto pitanje pitate romsku djecu, dobit ćete sasvim drugačiji odgovor. Oni će vam objasniti da će postati frizerke, vodoinstalateri, automehaničari…
Isti gradovi i škole, a tako različite želje i razmišljanja. Mali Romi kao da se i ne usude maštati da se pred njima nalazi neka svjetlija budućnost. Već su u osnovnoškolskim klupama realni, ali ujedno i skromni što se tiče budućnosti i njihovih postignuća.
No, kako bi i oni mogli, ali i naučili sanjati neke bolje snove i uvidjeti da mogu baš sve što požele, brine se Savez Roma u Hrvatskoj Kali Sara, u kojem se ovih dana između ostalog organizira izložbu slika romskih velikana kroz povijest.
Nije to jedini događaj kojim se radi na osnaživanju djece, ali na ovaj način, objasnila nam je Maja Grubišić, voditeljica edukacijsko-kulturnog centra Kali Sara, djeca mogu naučiti da biti Rom ne znači ništa ograničavajuće. Romi su kroz povijest bili poznati, cijenjeni, zabavni, slušani i uspješni. Osvajali su Nobelove nagrade, glumili, podučavali…
Ne možete ih se sjetiti? Elvis Presley bio je Rom koji je krio svoje podrijetlo. Tu su i Charlie Chaplin, slavni glumac, Schack August Steenberg Krogh, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu, Sir Michael Caine, glumac čiji je otac bio “čistokrvni Rom”, a isto se podrijetlo pripisuje i gitaristu Rolling Stonesa, Keithu Richardsu. Ne zaboravimo i jednog od najpoznatijih slikara, Pabla Picassa.
Izložba će biti samo dio svega što se kroz godine ulaže u podučavanje i obrazovanje romske djece, o kojoj domicilno, većinsko stanovništvo, često ima ukorijenjene predrasude.
U romsko edukacijsko-kulturnom centru, takozvanom REKC-u i romskoj knjižnici često se održavaju radionice kojima se djecu podučava, razvija mašta kroz edukacijske materijale, potiče ih se na priču i razvoj kreativnosti.
Djeca mogu posuditi knjige koje ih zanimaju, a članstvo je besplatno. Nisu sve knjige na romskom jeziku, postoji i opći fond koji uključuje referentnu građu, priručnike za učenje romskog jezika i enciklopedije.
Igračke s isto važan dio učenja, što o ljudskom tijelu, što o kulturi, romskom jeziku ili geografiji.
No, koliko su djeca za sve to zainteresirana?
Podataka o broju učlanjene djece nema, no dolaze s roditeljima samostalno te posuđuju knjige ili ih prelistavaju u samoj knjižnici. Iako su djeca usmjerenija knjigama na romskom jeziku, interesi su, kao i kod sve djece, isti. Privlače ih slikovnice o svemiru, sportu…kao i ostale vršnjake.
Ipak, za zainteresiranost za čitanje, a samim time i učenje i obrazovanje, potreban je i napor roditelja, a Maja Grubišić smatra da on nerijetko, kao i kod drugih roditelja, izostaje.
-Roditelji imaju premalo vremena za djecu. Vrlo brzo dijete prođe onaj svoj prvi period kada roditelj može utjecati na njega i izgraditi mu neke smjernice, i ako ga se ne iskoristi – gotovo. Istraživanja pokazuju da djeca gledaju svoje roditelje i oponašaju ih, oni su im uzori. Znači, ako roditelj ne uzme knjigu u ruke, to se ne može očekivati niti od djeteta. No, koliko roditelji danas imaju uopće vremena za čitanje?- pitala je Grubišić.
Smatra da niti lektira danas, koja je djeci posebno “mrsko štivo”, nije prilagođena njihovim interesima i uzrastu, pa nije ni čudo da se djeci niti tim putem ne razvija ljubav prema pisanoj riječi.
Još jedna stvar koja nerijetko stoji na putu romskoj djeci da ostvare svoje potencijale su predrasude.
Koliko se oni danas uklapaju u većinsko stanovništvo i jesu li dobro prihvaćena?
Višnja Katalinić, voditeljica Središnje knjižnice Roma u Republici Hrvatskoj, smatra da to treba ponajviše promatrati kroz ulogu učitelja i nastavnika, koja je danas značajnija i koji su prvi skloni više reagirati, podučiti i odgovoriti na predrasude.
Grubišić pak misli da jedna to teško odgovoriti jer Zagreb je jedna sredina, a manje sredine, gdje je romsko stanovništvo većinsko, je potpuno druga stvar. Puno toga ovisi i o lokalnoj zajednici.
-Tamo gdje su djeca djeca izdvojena od većinskog stanovništva u nekoj svojoj zajednici, naravno da je teško poštovati različitosti i uspostaviti interakciju. Kada pak dijete odmalena živi u multietničkoj sredini, ima sasvim drugačije predispozicije, a i okolina ga drugačije prihvaća – pojasnila je.
Dodala je kako dijete i samim time vidi drugačije svoju ulogu u nekom društvo. No, unatoč svom naporu, priznala je, predrasude i dan danas postoje te da ih osjeti baš svako romsko dijete. Zbog toga su često skloni zatajiti svoju nacionalnu pripadnost.
Kako bi ne romska djeca bolje razumjela svoje romske kolege, u centru Kali Sara održavaju se i radionice u dogovoru s ravnateljima i nastavnicima škola, a radionice su često nadopuna dijelu gradiva koje se trenutno obrađuje u školi.
Kako djeca nisu sklona slušati predavanja, učenje o romskoj kulturi i životu odvija se kroz igre i kviz znanja.
Takav model informiranja, smatraju i Maja i Višnja, jako pomaže u prihvaćanju romske djece, jer problem neprihvaćanja uglavnom proizlazi iz neznanja.
-Ljudi poznaju samo jednu stranu Roma koju vidimo svakodnevno. To su Romi koji prose u tramvaju, stava su da su oni neradnici koji jedva čekaju socijalnu pomoć. Ne uzme se u obzir cijeli kontekst pomoću kojeg bi se shvatio začarani krug siromaštva u kojem žive – istaknula je Maja Grubišić.
U naseljima u kojima žive često nemaju struje niti vode, a kamo li potreban školski pribor.
Zbog predrasuda i odbacivanja često nemaju završenu školu, žive u odvojenim naseljima, ne mogu naći posao, a djeca nakon završene škole samo zbog činjenice da su Romi nemaju priliku niti završiti stručnu praksu.
Djeca su orijentirana obrtničkim zanimanjima, a većina ih nje niti upoznata s pojmom gimnazije. Neka romska djeca koja danas studiraju, u vrijeme svog osnovnoškolskog obrazovanja nisu bila svjesna da postoji škola kao gimnazija te da ju i oni sami mogu pohađati.
-Imaju neiskorišteni potencijal, a veliku ulogu tu igra nepoznavanje jezika, na čemu bi trebalo raditi kroz predškolske ustanove. U obiteljima i romskim naseljima hrvatski se jezik općenito malo zna i koristi, što potom usporava djecu u njihovu obrazovanju i napretku-zaključila je Grubišić, nadodajući kako ona, na kraju dana, smatra kako je ipak najveći uspjeh svakog čovjeka biti zadovoljan i sretan.
*Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
foto: Savez Roma u Hrvatskoj Kali Sara