Početak nove školske godine u Poljskoj donio je i početak jedne od najvećih promjena obrazovnog sustava posljednjih godina. Reforma „Reforma26 – Kompas Jutra“ ne mijenja školu preko noći niti odjednom obuhvaća sve učenike.
Moto reforme u Poljskoj je: Ne moraš uvijek znati odgovor. Ali moraš znati što napraviti kada ga ne znaš
Od 1. rujna 2026. nova osnovica programa primjenjuje se u vrtićima te u 1. i 4. razredima osnovne škole, a sljedećih godina postupno će se širiti na ostale razrede. No promjena je zanimljiva zbog nečega drugoga.
Poljska želi školu koja neće djecu samo učiti što trebaju znati, nego i što trebaju znati napraviti sa stečenim znanjem.
Što zapravo mijenjaju?
Poljsko Ministarstvo obrazovanja kao temelj reforme navodi tzv. ishode učenja – znanje, vještine te osobne i društvene kompetencije. Naglasak se stavlja na učenje kroz iskustvo i djelovanje, odnosno na situacije u kojima učenik mora nešto istražiti, napraviti, riješiti ili predstaviti, a ne samo zapamtiti informaciju.
To znači više prostora za pitanja poput:
- Kako ovo funkcionira?
- Gdje to mogu primijeniti?
- Kako mogu riješiti ovaj problem?
Umjesto da odgovor uvijek bude posljednja rečenica u udžbeniku, učenik bi trebao naučiti kako do odgovora sam doći.
Financije, mediji, klima…
Jedna od zanimljivijih novosti je povezivanje različitih predmeta kroz tematske cjeline. U reformi se predviđa šest većih područja: sigurnost i obrana, medijsko obrazovanje, filozofija, ekonomija i financije, klima te kultura.
Financijska pismenost tako se povezuje s matematikom, građanskim obrazovanjem i praktično-tehničkom nastavom, dok se medijska pismenost povezuje s poljskim jezikom, informatikom i građanskim obrazovanjem. Klimatske teme povezuju se s prirodom, geografijom, biologijom, kemijom, fizikom i zdravstvenim obrazovanjem.
Drugim riječima, dijete ne bi trebalo učiti svaki predmet kao potpuno odvojeni svijet.
Priroda umjesto četiri odvojena pogleda
Posebno je zanimljiva promjena u razredima IV. do VI. Geografija, biologija, kemija i fizika trebale bi se povezivati kroz nastavu prirode, odnosno pristup sličan onome što se u nekim obrazovnim sustavima naziva science.
Ideja je da učenici prirodu ne promatraju samo kroz definicije, nego kroz promatranje, istraživanje, pokuse i iskustvo.
Primjerice, učenje o okolišu trebalo bi se povezivati s onime što dijete može vidjeti u vlastitom susjedstvu. Ministarstvo posebno naglašava promatranje, istraživanje i iskustveno učenje.
A gdje je tu stvarni život?
Upravo ovdje reforma postaje posebno zanimljiva roditeljima. Ministarstvo kao primjer navodi životnu snalažljivost – djeca bi trebala stjecati znanja i vještine koje će im pomoći u svakodnevnom životu.
Među primjerima se navode i jednostavne kućne popravke. Ideja je da škola ne bude samo mjesto na kojem dijete uči činjenice, nego i mjesto na kojem postupno postaje sposobnije samostalno se snaći.
I upravo je to možda najzanimljiviji dio cijele reforme. Jer gotovo svaki roditelj zna situaciju u kojoj dijete zna riješiti komplicirani zadatak iz matematike, ali ne zna kako samostalno organizirati jednostavan svakodnevni problem.
Učenje kroz projekte
Reforma uvodi i više iskustvenog i projektnog učenja. Djeca bi trebala učiti kroz konkretne zadatke: istraživati, surađivati, planirati, izrađivati i predstavljati rezultate.
Primjeri koje navodi Ministarstvo uključuju izradu plana putovanja kroz vlastitu regiju, izradu podcasta ili kratkog kazališnog projekta te razgovor s osobom koja je svjedočila povijesnom događaju.
Predviđen je i projektni tjedan. Važna napomena: u školskoj godini 2026./27. on je predviđen kao fakultativan, dok bi od školske godine 2027./28. trebao postati obvezan u školama.
Tijekom takvog tjedna učenici mogu raditi u skupinama, povezivati znanja iz različitih područja i zajednički dolaziti do rezultata.
I ocjene se mijenjaju
Reforma predviđa i promjene u ocjenjivanju. Uz klasičnu brojčanu ocjenu veći bi značaj trebala dobiti povratna informacija učeniku i roditelju – odnosno informacija o tome što učenik zna, gdje napreduje i što još treba razvijati.
To je promjena koja može biti važnija nego što se na prvi pogled čini. Jer ocjena „3“ govori relativno malo.
Informacija poput „dobro razumiješ sadržaj, ali trebaš poraditi na argumentiranju vlastitog mišljenja“ govori puno više.
A mobiteli?
Paralelno s reformom poljske škole od 1. rujna 2026. vrijede i nova pravila o korištenju mobitela u osnovnim školama i predškolskim ustanovama.
Korištenje mobitela i drugih uređaja za komunikaciju, snimanje zvuka ili slike na području osnovne škole zakonski je ograničeno, uključujući i vrijeme odmora, uz propisane iznimke. Škole pritom u svojim statutima određuju konkretna pravila čuvanja i korištenja uređaja.
To nije dio samog „Kompas Jutra“, ali pokazuje širu promjenu odnosa prema tome kako bi školsko okruženje trebalo izgledati.
Neće svi učenici odmah učiti po novim pravilima
Ovo je važno naglasiti. Reforma se uvodi postupno. U školskoj godini 2026./27. nova osnovica odnosi se na prvi i četvrti razred osnovne škole te vrtiće. U sljedećim godinama uključivat će se i ostali razredi.
Prve nove generacije tako će biti svojevrsni test funkcioniranja novog modela.
A poljski roditeljski portali već sada postavljaju pitanje koje će biti zanimljivo pratiti i u Hrvatskoj: hoće li reforma doista promijeniti svakodnevni život djece ili će dobro zamišljene promjene ostati samo na papiru?
Škola za život – ali za stvarno?
Ono što Poljska sada pokušava napraviti nije potpuno odbacivanje znanja. Naprotiv. Ideja je da znanje ostane temelj, ali da dijete nauči što s tim znanjem može učiniti.
- Znati upravljati novcem.
- Znati provjeriti informaciju.
- Znati razgovarati i surađivati.
- Znati riješiti problem.
- Znati koristiti tehnologiju.
- Znati se snaći u svakodnevnim situacijama.
- Znati razumjeti svijet oko sebe.
Nije dovoljno znati odgovor – treba ga znati objasniti
Jedna od zanimljivijih ideja nove poljske škole jest da dijete ne bude samo učenik koji zna točan odgovor, nego osoba koja zna razgovarati, objasniti svoje mišljenje, saslušati drugoga i zajedno s drugima pronaći rješenje.
Jer u stvarnom životu rijetko dobivamo zadatak s četiri ponuđena odgovora. Puno češće moramo nekoga nešto pitati, objasniti što želimo, dogovoriti se, riješiti nesporazum, procijeniti kome možemo vjerovati ili odlučiti što napraviti kada stvari ne krenu prema planu.
Upravo zato reforma naglašava komunikaciju, suradnju, samostalnost i rješavanje problema.
Djeca bi trebala učiti kako izraziti vlastito mišljenje, ali i kako slušati tuđe. Kako raditi u timu, podijeliti zadatke i preuzeti odgovornost za ono što su napravili. Kako potražiti informaciju, procijeniti je i koristiti je za rješavanje konkretnog problema.
To zvuči jednostavno, ali zapravo su to vještine koje će im trebati cijeli život.
- Kako razgovarati s osobom s kojom se ne slažeš?
- Kako zatražiti pomoć kada ne znaš što napraviti?
- Kako samostalno organizirati neki zadatak?
- Kako donijeti odluku kada nema jednog točnog odgovora?
- Kako se snaći kada se dogodi nešto što nisi očekivao?
To nisu pitanja koja se mogu naučiti napamet iz udžbenika. Zato nova poljska škola pokušava napraviti nešto što bi roditeljima trebalo biti posebno važno: pripremiti djecu ne samo za sljedeći razred, ispit ili fakultet, nego i za trenutak kada će jednog dana morati sami donositi odluke i snalaziti se u svijetu odraslih.
Jer možda je jedna od najvažnijih stvari koju škola može naučiti dijete upravo ova: Ne moraš uvijek znati odgovor. Ali moraš znati što napraviti kada ga ne znaš.
I možda je upravo to najveće pitanje koje će poljska reforma morati odgovoriti. Ako dijete na kraju škole zna riješiti test, ali ne zna riješiti stvarni problem – je li ga škola zaista dovoljno dobro pripremila za život?
Poljska je odlučila pokušati promijeniti taj omjer. Sada ostaje vidjeti hoće li „Kompas Jutra“ doista pokazati novi smjer ili će, kao i mnoge obrazovne reforme prije njega, najveći izazov biti njegova provedba u stvarnim učionicama.
Ako uspoređujemo ovaj model s reformama u Hrvatskoj, možemo vidjeti da mi već imamo opisne ocjene, pokušaj učenja za život ali u stvarnosti ništa od toga nije zaživjelo na način da danas djeca, a sutra društvo od toga ima stvarne koristi.
Foto: Freepik