Prvi dan škole za djecu je možda prošao u znaku novih bilježnica, susreta s prijateljima i prepričavanja ljetnih dogodovština. Za roditelje? Pa… njima je već prvoga dana ponovno proradio dobro poznati roditeljski „školski radar“.
Je li dijete nešto zaboravilo? Kada je veliki odmor? Tko ga danas preuzima? Što treba kupiti? Ima li domaće zadaće? Zašto je raspored takav? Hoće li stići na trening? I, naravno – zašto se sve informacije ne mogu jednostavno napisati na jedno mjesto?
Početak školske godine donosi promjene i stres cijeloj obitelji, a roditelji se ponovno moraju prilagoditi školskim obvezama, rasporedu i organizaciji svakodnevice.
Evo nekoliko stvari zbog kojih roditelji vrlo brzo nakon prvog školskog dana počinju kolutati očima.
„A gdje je informacija o tome?“
Jedna od najčešćih roditeljskih frustracija nije nužno sama škola, nego količina informacija – i način na koji do njih treba doći.
Poruka u grupi roditelja. Obavijest u e-dnevniku. Papirić koji je dijete donijelo kući. Poruka u aplikaciji. Informacija koju je učiteljica rekla na roditeljskom sastanku.
A onda roditelj navečer pokušava rekonstruirati što se zapravo događa. Kada je izlet? Treba li novac donijeti sutra? Treba li dijete imati papuče? Je li sutra nastava ujutro ili poslijepodne?
I uvijek se nađe netko tko u 22.47 napiše: „Je li netko možda čuo…?“
Raspored koji treba doktorat za razumjeti
Prvi dan škole često donese i prvi pogled na raspored. I tada kreće računanje.
Ako je dijete ujutro u školi, kada je trening? Ako je popodne, kada će pisati zadaću? Kako uskladiti glazbenu školu, sport, jezike, liječnika i sve ostalo?
Roditelji vrlo brzo shvate da povratak u školu ne znači samo povratak djeteta u učionicu. Vraća se i cijela obiteljska logistika.
„Zar već ima toliko stvari?“
Još jedan klasik: škola je tek počela, a popis potrebnih stvari kao da seže do kraja godine. Bilježnice, radne bilježnice, omoti, pribor, papuče, likovni materijal, kutije, bočice, maramice…
I onda roditelj pomisli: „Pa kako smo do ovoga došli već prvoga dana?“ Posebno kada nakon kupnje svega dijete kod kuće kaže: „Aha, to nismo trebali.“
Izlet – kud prije?!
Djeca se još nisu niti ohladila od ljetnih dana, a mnoga su na početak škole doputovala posljednji dan praznika. No, nastavnici nekako uvijek zaključe da su prvi školski dani idealni za izlet i još malo dodatnih troškova za roditelje. Mnogi se zato čudom čude čemu organiziranje izleta djeci kojoj je škola tek počela i koja još nisu stigla niti ponjušiti knjige.
A usto, uz bilježnice, školske torbe, likovne mape i slično, mnogima je užitak odvojiti 60 eura za izlet nadomak grada u kojem žive.
Domaća zadaća – već?
Neki roditelji tek su prvoga dana ponovno uspjeli organizirati jutarnje ustajanje, doručak i odlazak u školu, a već stiže i pitanje: „Ima li što za zadaću?“
Nije ni čudno da upravo školske obveze mogu postati izvor stresa za djecu i roditelje. Stručnjaci upozoravaju da problem nastaje kada škola, obveze i ocjene postanu dominantna tema cijelog obiteljskog života.
A roditelji, budimo iskreni, ponekad jednako teško prelaze iz ljetnog u školski način rada kao i djeca.
„A što ako se ne uklopi?“
Iza mnogih roditeljskih pritužbi zapravo se krije puno veća briga. Hoće li dijete pronaći prijatelje? Hoće li ga prihvatiti društvo? Hoće li se slagati s učiteljicom? Hoće li se snaći?
Kod neke djece početak škole može izazvati izražen strah i tjelesne simptome poput bolova u trbuhu, glavobolje ili problema sa spavanjem. Posebno je važno obratiti pažnju ako dijete uporno pokazuje snažan otpor prema odlasku u školu.
Zato nije svaka dječja rečenica „Ne želim u školu“ samo obična žalba.
I onda – prehrana
- „Što ste danas jeli u školi?“
- „Ne znam.“
- „Kako ne znaš?“
- „Pa… nešto.“
Roditelji bi htjeli znati jede li dijete dovoljno, sviđa li mu se hrana i što je zapravo pojelo tijekom dana. Školska prehrana također je među područjima zbog kojih se roditelji obraćaju institucijama.
A djeca, naravno, imaju jednostavniji sustav procjene:
- Fino = pojeo sam.
- Nije fino = nisam gladan.
„Kako ćemo sve ovo stići?“
Možda je upravo to najveća roditeljska žalba nakon povratka u školu. Ne nužno da je škola loša. Ne nužno da su učitelji loši. Ne nužno da je dijete nezadovoljno.
Nego jednostavno – kako sve stići? Škola, posao, kuhanje, zadaća, treninzi, liječnik, kupovina, kućanske obveze, dovoljno sna i još barem malo vremena za obitelj.
I zato prvi dan škole često nije samo povratak djece u školske klupe. To je povratak cijele obitelji u jednu prilično zahtjevnu svakodnevicu.
Možda zato roditeljima nakon prvog dana treba ista stvar koja treba i djeci: malo vremena da se ponovno uhvati ritam.
Jer ako smo iskreni, prvi dan škole nije najteži dio. Najteži je onaj trenutak kada shvatimo da je ljeto stvarno gotovo.
Foto: Freepik