Roditelji su najčešće ti koji uoče odstupanje u razvoju svoga djeteta
Kako da pomognem svome djetetu?
Kako da razumijem njegove potrebe?
Kako da ga naučim da mi se obraća?
Zašto je stalno u pokretu?
Kako da ga naučim da sluša i da se igra sa mnom?
Kako da razumijem govor svoga djeteta?
Gdje da tražim pomoć?
Multidisciplinarni pristup djetetu nužan je preduvjet za postizanje željenih rezultata odnosno ostvarivanje ciljeva habilitacijskih i rehabilitacijskih postupaka.
Upravo rano djetinjstvo, od rođenja do 3. godine starosti djeteta je najosjetljivije razdoblje u djetetovom životu, te mu je stoga potrebno pokloniti posebnu pažnju. To je vrijeme intenzivnog razvoja djece te ujedno i vrijeme velikih prilika za svako dijete, ali i razdoblje kada je te prilike moguće upropastiti.
Razlog zbog kojeg se naglašava važnost ranog djelovanja i uključivanja djeteta u procjenu/tretman, upravo je plasticitet mozga, odnosno fleksibilnost mozga za usvajanje novih vještina i mijenjanje postojećih obrazaca ponašanja. Rane godine sadrže jedinstvene mogućnosti utjecaja na djetetov razvoj s dugoročnim učincima. Iako svako dijete slijedi svoj ritam razvoja, iz brojnih istraživanja znamo da je razvoj najbrži upravo u razdoblju do treće godine života.
U to vrijeme, a posebno unutar prve godine života, mala djeca najčešće žive u privatnosti svojih obitelji i u potpunosti su ovisna o svojim roditeljima. Roditelji su stoga najčešće ti koji prvi uoče ponašanja koja u manjoj ili većoj mjeri odstupaju od onoga što se očekuje za određenu razvojnu dob. Npr. ako dijete od godine dana ne odgovara na emocionalne podražaje iz okoline, nema pokaznu gestu, ne odaziva se na svoje ime, ne “gugće”, ne uspostavlja kontakt očima ili se po nečemu razlikuje od svojih vršnjaka, roditelji će posumnjati da nešto nije u redu i eventualno već tada potražiti pomoć stručnjaka. Kada roditelji zapaze da razvoj djeteta odstupa od onoga što se očekuje, najčešće se prvo obrate pedijatru.
Nažalost, roditelji danas još uvijek pomoć potraže “prekasno”, kada dijete već razvije neke simptome i emocionalne teškoće. Ono što je najčešće “okidač” da roditelji potraže pomoć je kada primjete da se govor nedovoljno razvija, oko 3. godine. Poznavanje razvojnih faza djeteta nužno je radi pravovremenog prepoznavanja i praćenja ranih odstupanja od normalnog razvoja.
Za dijete od godinu dana za očekivati je da hoda uz držanje za jednu ruku, da se saginje kako bi dohvatilo igračku ili neki predmet sa poda, da koristi pokaznu gestu u svrhu komunikacije i izvršava jednostavne naloge poput dođi, dodaj, nemoj.
Razvoj do druge godine je ubrzan i već sa dvije godine dijete puno toga može i zna. To je razdoblje kada se dijete već simbolički igra te u igru uključuje svoje vršnjake. Riječnik je bogatiji, u komunikaciji koristi oko 200 riječi koje upotrebljava u kraćim rečenicama. Razvojna faza oko druge godine je posebno obogaćena emocionalnim reakcijama te se javlja bunt, inat, ljubomora.
S tri godine nastupa period naglog interesa za jezik i komunikaciju. Dijete u ovoj fazi više voli govoriti nego slušati. Uživa u igrama pretvaranja. Motorički je već vrlo spretan, uspjeva preskočiti prepreku, baca predmete u određenom smijeru, služi se pravilno priborom za jelo.
Razvojni skrining tj. procjena razvoja je zapravo multidisciplinaran pristup koji otkriva postojanje nekog poremećaja ili zaostatka u razvoju djeteta. To je zapravo inicijalna procjena djetetovih znanja, sposobnosti i vještina (komunikacijskih i jezičnih sposobnosti, socijalnih interakcija, emocionalnog statusa, obrazaca ponašanja, igre, interesa i aktivnosti) u novoj sredini i situaciji.
Upravo zato što se radi o izrazito ranoj dječjoj dobi, neka od ponašanja kod djeteta predstavljaju razvojnu etapa koju dijete prolazi i zato se procjena rizika uvijek treba raditi timski, što znači uključenost više stručnjaka, ali i roditelja samog djeteta te u odnosu na više različitih sredina (obitelj, vrtić).
Bitno je napomenuti kako taj proces procjenjuje trenutni razvoj djeteta, a ukoliko postoji zaostatak u razvoju, važno je da se to što prije otkrije. Osim što se procjenjuju eventualna razvojna odstupanja, razvojna procjena služi i za otkrivanje potencijala koje dijete ima za daljnji rast i razvoj.
Djeca u tako maloj dobi imaju ogromne potencijale te njihovo trenutačno stanje ne mora biti odraz svih njegovih kompetencija, tim više ako se upravo otkrio problem. Dva su važna razloga za pravodobno traženje pomoći stručnjaka: istražiti djetetove razvojne potencijale i eventualna razvojna ostupanja te omogućiti roditeljima pomoć i podršku.
Roditelji često ne znaju (niti moraju znati) orijentacijske norme razvoja osnovnih psihičkih funkcija. Isto tako je važno istaknuti da postoje individualne razlike u razvoju svake funkcije (npr. u razvoju motorike), razlike u sklopu razvoja (npr. u neke djece se brže razvija motorika, a kod druge govor) te razlike u usvajanju određenih funkcija između dječaka i djevojčica. Upravo te orijentacijske norme razvoja nam ukazuju što dijete određene dobi ne može činiti, što mu je preteško i iznad njegovih mogućnosti a što može činiti u nekoj dobi, koje su to aktivnosti i postignuća koja možemo očekivati. Ponekad procjena razvoja služi upravo i otklanjanju sumnji koje zabrinuti roditelji imaju vezano za razvojni status svoga djeteta.
Procjena u kabinetu Baseline podrazumijeva inicijalni razgovor (intervju) sa roditeljima gdje roditelji na neki način predstave svoje dijete, upoznaju nas sa njegovim specifičnostima i ukažu na područja koja ih zabrinjavaju. Na prvom susretu kroz razgovor sa roditeljima i prikupljanjem anamnestičkih podataka upoznajemo se sa dosadašnjim djetetovim razvojem te svim drugim važnim činjenicama potrebnim za bolje razumijevanje djeteta.
Kroz razgovor, a kasnije i kroz opservaciju djetetovog ponašanja, posebna pozornost se usmjerava na utvrđivanje razvoja grube i fine motorike, perceptivnih, intelektualnih i govornih sposobnosti te socijalno-emocionalnom razvoju.
Nakon toga se radi individualno sa djetetom gdje se u sklopu dijagnostičko-opservacijskog postupka promatra cjelokupan razvoj djeteta te njegovo ponašanje i interkacija. Nakon što tim edukacijsko-rehabilitacijskih stručnjaka napravi skrinig, slijedi razgovor s roditeljima gdje im se da stručno mišljenje, evenutalno uputi na daljnju obradu te im se daju smjernice za daljnji rad sa djetetom.
Ovisno o rezultatima procjene s roditeljima se razgovara o uključivanju djeteta u neki od naših programa podrške. Ono što je važno naglasiti da se kod nas ne daju dijagnoze već se opisuje trenutno djetetovo stanje. “Potraga” za dijagnozom u Hrvatskoj, nažalost, često traje iscrpljujuće dugo (nerijetko i godinama), a tijekom tog razdoblja roditelji i dijete gube dragocijeno vrijeme za stručnom pomoći i podrškom.
Dakle, roditeljima se kaže koja su to područja koja su kod djeteta dobro razvijena te koje su njegove trenutne potrebe. Roditelj je aktivno uključen u sam process praćenja djetetovih postignuća te je kroz demonstraciju vježbi I aktivnosti upućen na čemu točno raditi kod kuće. Suradnja sa roditeljima je ključ napretka djeteta budući tako mala djeca djeca, ipak, najveći dio svog ranog djetinjstva provode upravo kod kuće.
Zašto je rana procjena toliko bitna?
Rana procjena je izrazito važna jer što se prije odredi u čemu je problem, prije se može i terapijski djelovati na njega. To može pomoći djetetu da stekne potrebne socijalne vještine i samostalnost, te umanjiti negativne oblike ponašanja.Svako dijete raste i mijenja se svaki dan te se i razvija na sebi svojstven način. Rana intervencija je najučinkovitiji način da se ubrza razvoj djeteta i smanje razvojne barijere.
Za roditelje je bitno da prate taj put napretka i uoče razvojne odrednice, karakteristične za odgovarajući uzrast djeteta. Najvažnija uloga roditelja je biti podrška djetetovom učenju kroz brižnu i sigurnu interakciju u svakodnevnim aktivnostima.
Smatram potrebnim naglasiti da bilo kakve teškoće dijete ima, male ili velike, one neće proći same od sebe. Odgađanjem odlaska stručnjaku mala teškoća može postati veliki problem. Već kada se uoči postojanje prvih mogućih znakova razvojnog odstupanja je razlog da potražite savjet kako biste, zajedno sa vašim djetetom, otkrili potencijal potreban za pravilan razvoj i eventualnu pomoć.
Kao roditelj djeteta s odstupanjima u razvoju, najbolja stvar koju možete učiniti je potražiti pomoć stručnjaka i početi s terapijom odmah. Potražite pomoć čim posumnjate da nešto nije u redu. Nemojte čekati na dijagnozu ili živjeti u uvjerenju da će „nadoknaditi kasnije“ ili „prerasti“ jer to kasnije može razviti još veći u problem. Djeca kod kojih se rano ustanovi razvojno kašnjenje imaju veću vjerojatnost u uspješnosti liječenja. Rana procjena izuzetno je važna ne samo radi adekvatnog poticanja razvoja djeteta već i radi senzibiliziranja i informiranja kako roditelja tako i okoline.
Autor teksta: Kabinet za razvojnu podršku i procjenu i podršku Baseline
O kabinetu Baseline: Kabinet za razvojnu procjenu i podršku Baseline je prva privatna praksa u Dubrovniku koja nudi edukacijsko-rehabilitacijske usluge za djecu sa teškoćama u razvoju, djecu sa emocionalnim i ponašajnim problemima i/ili djecu kod koje postoji čimbenik za razvojno odstupanje koje bi kasnije moglo utjecati na njegov daljnji razvoj. Tim stručnjaka svih edukacijsko-rehabilitacijskih profila (edukacijski-rehabilitator, logoped i socijalni pedagog) sudjeluje u ranoj procjeni dječjeg razvoja.
U okvirima svoga rada provode individualan rad s djecom s teškoćama u razvoju i/ili s rizikom od teškoća u razvoju od rođenja pa nadalje kroz razvojne programe, program senorne intergarcije, neurofeedback, terapiju igrom, pripreme za školu te pomoć u učenju. Također nude savjetodavnu pomoć roditeljima djece sa teškoćama u razvoju te djece i mladih u riziku ili s već razvijenim problemima u ponašanju.
