Rabljenu odjeću mnogi roditelji odabiru upravo zbog velikih ušteda
-Rabljena odjeća spasila je naš kućni budžet, i ne samo ona. Uzmemo od prijatelja sve što nude – rabljenu obuću, bicikl, igračke, slikovnice. Sve te stvari su jako skupe kao nove, a one koje dobijemo obučene su tek nekoliko puta. Ne smeta mi ako curica nosi plavi body niti plave tenisice. Ponosan sam kada ne bacimo eure na nešto nepotrebno – podijelio je s nama svoje oduševljenje rabljenom odjećom otac 1,5 godišnje djevojčice.
No, razmišljaju li svi kao on i kako roditelji općenito stoje po pitanju korištenja rabljene odjeće i opreme za svoju djecu?
Rabljena odjeća za djecu nekada je bila nešto o čemu se rijetko govorilo. Danas se situacija brzo mijenja – sve više roditelja kupuje ili razmjenjuje odjeću koju su već nosila druga djeca. Razlozi su različiti: od uštede novca do brige za okoliš.
Ali postavlja se pitanje koje mnogi roditelji imaju na umu: je li rabljena odjeća za djecu dobra ideja?
Djeca ionako brzo prerastu odjeću
Jedan od glavnih razloga zašto se roditelji odlučuju za rabljenu odjeću jest činjenica da djeca vrlo brzo prerastu stvari. Majice, hlače, tenisice ili jakne često su gotovo nove, ali postanu premale nakon samo nekoliko mjeseci. Što je najgore, neki od tih komada znaju stajati i pozamašnu svotu novaca.
Zbog toga mnoge obitelji razmjenjuju odjeću među prijateljima, rodbinom ili putem internetskih platformi. Na taj način odjeća dobiva drugi život, a roditelji mogu znatno smanjiti troškove.
Uz rabljenu odjeću manje otpada i više brige za okoliš
Industrija odjeće jedna je od najvećih zagađivača na svijetu. Proizvodnja nove odjeće troši velike količine vode i energije. Stara odjeća koju ustvari trendovi istisnu i ormara stvara goleme količine novog otpada koji se nema kako i gdje skladištiti.
Kupnjom rabljene odjeće roditelji mogu smanjiti količinu tekstilnog otpada i pridonijeti održivijem načinu života. Upravo zato mnogi stručnjaci ističu da je ponovna upotreba odjeće jedan od najjednostavnijih načina da obitelji smanje svoj ekološki otisak.
Djeca često ni ne primjećuju razliku
Za razliku od odraslih, djeci je obično važnije kako se mogu igrati i osjećati u odjeći nego je li ona potpuno nova. Ako je odjeća udobna, čista i lijepa, većina djece neće ni primijetiti da ju je netko prije nosio.
U mnogim obiteljima starija braća i sestre prenose odjeću mlađima, što je već generacijama potpuno uobičajena praksa. Mnoge mame poklanjaju odjeću preko grupa na društvenim mrežama ili prijateljicama koje imaju malu djecu, dok ju neke prodaju za simboličan iznos.
Na što roditelji trebaju paziti
Ako se odluče za rabljenu odjeću, roditelji ipak trebaju obratiti pozornost na nekoliko stvari:
- odjeća treba biti dobro očuvana i bez oštećenja
- važno je da se može temeljito oprati
- treba provjeriti etikete i materijale, posebno kod osjetljive dječje kože.
Odjeća za bebe i malu djecu često je čak i mekša nakon nekoliko pranja, pa je mnogim roditeljima upravo takva i praktičnija.
Rabljena odjeća kao pametan izbor
Sve više obitelji shvaća da rabljena odjeća nije znak štednje, nego praktičan i odgovoran izbor. Djeca brzo rastu, a kvalitetna odjeća može trajati mnogo dulje nego što je nosi jedno dijete.
Zbog toga razmjena i kupnja rabljene dječje odjeće postaje sve popularnija – i među roditeljima koji žele uštedjeti, ali i među onima koji žele živjeti održivije.
Na kraju, najvažnije je da se dijete u svojoj odjeći osjeća udobno, slobodno i spremno za igru – bez obzira na to je li ona nova ili je već imala svog prvog malog vlasnika.
Neki ipak kažu: Nije to za nas!
Unatoč koristima za novčanik i okoliš, neki roditelji jednostavno ne žele koristiti rabljeno te ističu kako za njih samo trgovina dolazi u obzir. Mama Mila Dajak istaknula je kako ju ljuti kad joj prijateljice govore da je i odjeća u trgovini isprobana i nošena jednako kao ona u second hand shopovima.
-Da se razumijemo, odjeća u trgovini možda je nošena utoliko što je isprobana, ali sigurno nije iznošena. Svi mi govore kako u second handu nađu divne, nikad nošene komade, ali ne bih se s tim složila, meni sve to izgleda tužno i jadno, Nisam snob, ali ne podnosim miris tih rabljenih dućana – rekla je Dajak.
Iris Marić podržava njezine stavove te dodaje kao u second handu nedostaje i veličina pa si “osuđen” na ono što se nudi, a to zna biti uzaludna potraga. Ne voli ni odjeću i obuću od prijateljica.
-Znam da je to dobro za okoliš, ali meni se jednostavno ta odjeća niti sviđa, niti bude dobrog kroja, boje često izblijede, tenisice se čine kao da su u njima pretrčani kontinenti. Ne mora mi dijete biti ušminkano, ali ne mora izgledati niti ako beskućnik – napomenula je Marić.
foto: Freepik