Praznici nisu ni počeli – a gdje ste vi i što je očito važnije, gdje su djeca?
Službeno, prznici počinju u ponedjeljak, no naravno, petak je već dana kad svi roditelj iskupa s djecom mogu duboko odahnuti.
No, nekolicina roditelja na druženju ispred škole komentira kako djecu u četvrtak navečer već šalju na tako dugo očekivano ljetovanje. Kažu, u petak i tako neće ništa raditi, a meni stvarno treba predah.
.Do kada ih nema? – pita druga mama – mi idemo na godišnji tek 01.08 pa da se do tada malo druže?
No, prva mama odgovara da ih nema sigurno do 1.9.
Uključuje se jedan tata i govori kako on “malog” vozi pak u subotu, kod djeda i bake u Liku. On i žena će se pridružiti kroz mjesec dana kada budu imali godišnji pa će i do mora.
-lika, svježi zrak, prekrasno. Može cijeli dan biti vani s prijateljima – dodaje mama koja je pitala za druženje prvu mamu. No tata odgovara da tamo oko njih nema djece i da dijete nema prijatelja. Ima baku i djeda od 70 godina koji će mu morati poslužiti kao inspiracija do kraja ljeta.
Zbog svega raspitujem se među roditeljima kako je ljeto u gradu što se tiče njih
-Ma dajte. Već prvi dan praznika možeš parkirati gdje god hoćeš jer su svi – nestali. Djeca su na moru, kod bake i djeda, kod tetke, u kampovima, vikendicama – bilo gdje, samo ne s roditeljima – komentirala je jedna mama stanje u kvartu.
-Pa nisu ni torbu raspakirali, a već ih šalju dalje! Kao da ih se žele riješiti čim prije – smatra mama Ana.
“Djeca nisu poštanske pošiljke”
Ana ne skriva ogorčenje. Kaže da su ljetni praznici mnogima postali logistički problem, a ne prilika za povezivanje.
„Ne kažem da nije ponekad zgodno kad djecu čuvaju baka i djed – i moji pomognu – ali kad vidiš da ih roditelji doslovno ubacuju u auto i voze dalje isti dan kad škola završi, pitam se: koga mi to odgajamo?“
Dodaje da su neka djeca, kad ih sretne, s mobitelom u ruci i pogledom u prazno.
„Mali mi kaže: ‘Dosadno mi je kod bake, nema Wi-Fi, a mama kaže da moram ostati tri tjedna jer se ona mora ‘odmoriti’.’ Od čega? I ona je stalno na mobitelu“
“Biti roditelj znači biti prisutan – ne samo vikendom”
Ana smatra da je došlo vrijeme da se prestane s glorificiranjem ‘me-time’ filozofije ako se odvija na račun djece.
„Znam da svi trebamo odmor, ali ne možemo svako ljeto glumiti da smo na reality showu ‘Preživljavanje s djecom’ i čekati da ih nekome uvalimo. Ljeto je šansa da ih konačno gledamo izvan rutine, da ih slušamo, da živimo s njima, a ne samo pored njih.“
Ima li rješenja?
Kaže da ne očekuje da svi roditelji provedu 24/7 s djecom.
Naravno da je pomoć obitelji dobrodošla. Ali neka bude balans. Neka dijete osjeti da je poželjno, da se netko veseli vremenu s njim, a ne da ga se prešutno šalje negdje – jer smeta.“
foto: Freepik