Pecanje pažnje na emocije može biti naznaka većeg problema
Pecanje pažnje ili sadfishing je rastući trend među predtinejdžerima i tinejdžerima na društvenim mrežama. Radi se o dijeljenju osobnih problema, pa čak i s pretjerivanjem isti, u potrazi za pažnjom, interesom ili povećanjem publike.
No, može li tu biti i nečeg dubljeg? Što ako naiđete na takav video ili vas netko upozori na sliku ili status vašeg djeteta u kojem ono plače, žali se, dijeli otvoreno svoje emocije?
Stručnjaci kažu da da termin pecanja pažnje na emocije nije samo svojstven djeci, već i odraslima.
Vjerojatno i vi znate osobu koja javno dijeli i previše toga. No, kod tinejdžera tuga može biti simptom temeljnih problema s mentalnim zdravljem, uključujući anksioznost i/ili depresiju zbog usamljenosti ili nedostatka pažnje i percepcije koju dobiva na društvenim mrežama. I da, to je vapaj za pažnjom. Ali znači li to da vaše dijete doista pati i što bi roditelji trebali učiniti?
Prema jednoj objavljenoj studiji tinejdžeri koji su se borili sa svojim mentalnim zdravljem vjerojatnije su se upuštali u traženje pažnje poput širenja emocija s publikom na društvenim mrežama. Također, otkriveno je da su dječaci u dobi od 12 godina puno više pecali pažnju od djevojčica, no kod njih se to ponašanje s vremenom smanjilo. Upravo suprotno, djevojčice su pažnju počele pecati sve više kako su postajale starije
Niste sigurno kako izgleda pecanje pažnje pomoću emocija tuge? Evo nekih primjera:
“Nikada ne mogu učiniti ništa kako treba; zašto sam još uvijek ovdje?”
“Nitko me ne razumije.”
“Osjećam se tako usamljeno” ili “Osjećam se tako beznadno.”
“Jednostavno to više ne mogu podnijeti.”
Bez obzira na to što je vaše dijete objavilo, s pravom se možete osjećati vrlo zabrinuto. Davanje djetetu slobode da se izrazi na internetu i razvije vlastiti identitet može biti u suprotnosti s ovakvim objavama, izlažući ih potencijalnom maltretiranju od strane vršnjaka. Uostalom, društveni mediji teško da su sigurno utočište i od djece se ne bi trebalo očekivati da sami plove ovim vodama, bez podrške odrasle osobe kojoj vjeruju.
No, poanta je na kraju ova: Ako vaše dijete peca pažnju na društvenim mrežama otkrivajući svoje emocije, postoji velika šansa da se iza toga krije nešto dublji i veći problem. Može se raditi o problemima sa samopoštovanjem, ili pak nedostatku društvene povezanosti. Ali čak i ako vaše dijete prikupi simpatije koje traži na internetu, to mu vjerojatno neće dugoročno pomoći. Objave na društvenim mrežama nisu zamjena za istinsku podršku i nisu rješenje za bilo kakve temeljne probleme s kojima se možda susreću.
Kako postupiti?
Djetetu treba pružiti sigurnu zonu bez osuđivanja. Ako ne možete, dijete bi se moglo osjećati izdano, osramoćeno i ljutito. Nježan pristup može pomoći, zajedno s podsjetnikom da ste uvijek dostupni kad god žele razgovarati. Dajte svom djetetu do znanja da ga se vidi i čuje i pozovite ga na razgovor.
Stručnjaci savjetuju da nikada ne treba diskreditirati i omalovažavati osjećaje svoga djeteta ili minimizirati njegove brige jer će se tak osamo još više udaljiti od vas.
foto: Freepik