Osjetljivu djecu i njihove osjećaje treba razumjeti
Osjetljivu djecu nije niti malo lako odgojiti i prilagoditi današnjem svijetu. To je izazovno i za same roditelje koji se često pitaju kako im je dijete tako “pekmezasto”, ali i za dijete bogatog unutarnjeg svijeta i senzibiliteta koje se često ponaša pomalo čudno.
Iako ste ponekad možda zabrinuti ili začuđeni zbog njegovog ponašanja, s vašim je djetetom sve u redu te je vrlo važno da i vi i oni budete toga svjesni.
Donosimo vam popis od šest stvari koje jako osjetljiva djeca trebaju od svojih roditelja:
Volite ih zbog toga tko su
Ovakva djeca često osjećaju stvari dublje i intenzivnije od ostatka populacije. Velika osjećajnost nije izbor, nego biološko nasljeđe.
Ne pretpostavljate da je vaše osjetljivo dijete kao vi i da ono što odgovara vama, odgovara i njemu.
Osjetljiva djeca ne mogu kontrolirati koliko nešto duboko osjećaju. Ne mogu odlučiti podvući crtu i neke osjećaje jednostavno odbaciti.
Također, jako osjetljivo ne znači odmah i previše osjetljivo. Iako biste kao roditelj možda željeli da vam je dijete nekad veselije, društvenije i otvorenije, nemojte to forsirati jer djeca ne znaju kuda otjerati te svoje osjećaje koji ih muče.
Pomozite svom djetetu na način da nauči prihvatiti činjenicu da nije „debelokožac“ i da ga vi volite takvo kao što je.
Slušajte svoju intuiciju, ne stručnjake
Stručnjaci, liječnici, psiholozi i ostali često bi sve željeli riješiti i ispraviti te roditeljima osjetljive djece preporučuju terapije, seanse, odlaske psihologu, pa ponekad i lijekove. No, jako često, dijagnoze su krivo postavljene jer kod jako osjetljive djece se nema u stvari što izliječiti.
Liječnici također žele na svaki slučaj staviti etiketu, a ponekad je teško shvatiti i doznati sve o djetetu tijekom terapije ili konzultacije koje traju jedan sat.
Naučite ih granicama
Ova djeca su po prirodi vrlo brižna o osjetljiva prema osjećajima drugih, dok svoje zanemaruju. Roditelji bi ih stoga trebali naučiti da je u redu ponekad staviti svoje osjećaje na prvo mjesto i u prvi plan te da treba postaviti određene granice, čak i u brizi za druge. I to nije sebičnost, neko zdravi razum.
Školske i grupne aktivnosti
Ako vam jako osjetljivo dijete kaže da ne želi ići u školu ili neku grupnu aktivnost, nemojte odmah pretpostaviti da je razmaženo i izvolijeva, potrudite se saznati zašto. Možete i pretpostaviti da se iza njegovih riječi krije nešto više.
Škola je glasna, djeca znaju biti zločesta. Mogu udarati, isključiti nekoga, vrijeđati. Škola sama po sebi također može biti previše stimulativno okruženje za vaše dijete.
Jako osjetljiva djeca osjećaju nepravdu i okrutnost svuda oko sebe, čak ako se i ne odnosi na njih. Ako vas vaše dijete zamoli da taj dan ne ide u školu nego ostane kod kuće, imajte na umu da možda proživljava nešto što je previše za njega.
Slušajte
Ponekad osjetljiva djeca ne trebaju savjet, mišljenje ili dug i stimulativan razgovor. Ne trebaju čuti niti objašnjenje zašto se osjećaju tako kako se osjećaju. Ponekad mi je dovoljno da ih roditelji saslušaju bez dodatnih intervencija.
Držite ih blizu
Osjetljiva djeca trebaju blizinu, podršku i razumijevanje svojih roditelja, koji će znati biti uz njih u kritičnim situacijama, ali i onim svakidašnjim. Jer, vi ste njihova zvijezda vodilja.
foto: Freepik