Mamin sin i tatina princeza – istina ili mit?
Sigurno ste barem jednom čuli kako netko kaže: „On je pravi mamin sin“ ili „Tatina princeza ne smije biti nezadovoljna.“ Ima tu i prinčeva, mezimaca, ljubimica… U mnogim obiteljima čini se da mame imaju posebnu vezu sa sinovima, a tate s kćerima. Neki to čak i otvoreno ističu i kažu da je to jednostavno tako. No je li to stvarna, univerzalna pojava – ili samo mit koji se često ponavlja? Je li moguće da je nekako biološki uvjetovano da se mame bolje slažu sa sinovima, a tate sa kćerima? Kako upravo za dijete suprotnog spola imamo nekako više strpljenja i razumijevanja?
Biologija i emocije – postoji li “posebna veza”?
Neka istraživanja sugeriraju da roditelji prirodno razvijaju snažan emocionalni odnos s djetetom suprotnog spola. Na primjer, mame često osjećaju potrebu da zaštite sina, dok tate mogu biti posebno nježni i pažljivi prema kćeri. Ove dinamike mogu se temeljiti na biološkim, ali i društveno uvjetovanim obrascima ponašanja.
Međutim, važno je napomenuti – veza nije nužno snažnija, nego se razlikuje u načinu izražavanja.
Društvena očekivanja i uloge
Od malih nogu djecu se često (svjesno ili nesvjesno) usmjerava prema određenim ulogama. Dječacima se češće dopušta istraživanje i nestašluk, a djevojčice se češće hvale zbog nježnosti ili izgleda. Roditelji mogu nesvjesno „kliknuti“ s djetetom koje im je u tom trenutku lakše razumjeti ili s kojim dijele sličan način komunikacije.
Tako mama možda lakše prihvati sinovu razigranost jer je ne podsjeća na vlastite (ili društvene) pritiske koji se ponekad nameću djevojčicama. S druge strane, tata može osjetiti potrebu da bude „zaštitnik“ kćeri i stvara poseban odnos kroz pažnju i nježnost.
Sličnosti, a ne spol, oblikuju odnos
Istina je da se neki roditelji bolje slažu s djecom suprotnog spola – ali to nije pravilo. Često se dublja povezanost temelji na sličnosti u temperamentu, interesima i načinu komunikacije, a ne na spolu djeteta. Mama koja voli sport možda će imati snažniju vezu s kćeri koja dijeli tu strast, dok tata koji voli glazbu može “kliknuti” sa sinom glazbenikom.
Roditeljstvo je individualna priča
Umjesto da razmišljamo u okvirima “mame i sinovi” ili “tate i kćeri”, važno je osvijestiti da svako dijete gradi svoj odnos s roditeljem na temelju međusobnog razumijevanja, ljubavi i svakodnevnih iskustava. Bliskost ne dolazi “po automatizmu” – ona se gradi kroz zajedničko vrijeme, slušanje, podršku i prisutnost.
Zaključak
Iako se ponekad čini da se mame bolje slažu sa sinovima, a tate s kćerima, to nije pravilo niti jamstvo dublje veze. Ono što uistinu jača odnos između roditelja i djeteta je autentična prisutnost, prihvaćanje i ljubav – bez obzira na spol.