Ocjene nisu važne dok god su, uglavnom, petice
Ocjene nisu važne ili ipak jesu, ali to ne želimo priznati iz tko zna kojeg razloga?
Školska godina već se zahuktava, krenula su ispitivanja, pa i prvi testovi. Ponekad se čini da rezultate uzbuđenije i napetije iščekuju roditelji nego sami učenici te da su više opterećeni izvedbom svog djeteta nego ikada ranije.
Tako nam je stigla poruka od jedne mame koja je komentirala kako se ne piše o toksičnim roditeljima u školi koji pričaju jedno, a rade drugo, očito su neiskreni i koriste sve taktike manipulacije kako bi njihovo dijete zasjalo nad drugima.
Je li to u školama zaista tako ili ipak malo pretjerujemo misleći da se svijet vrti oko nas i našeg djeteta?
-Mislila sam da sam u školi našla iskrenu prijateljicu, ali ustvari sam na teži način shvatila da to nije tako. Govori mi, na primjer kako njezina kći ništa nije učila preko vikenda, da je bila stalno vani i čudom se čudi kako se javila za odgovaranje i dobila dvije petice. Moja kći je učila pa se opet nije usudila javiti jer se nije osjećala spremno – ispričala je mama. Objašnjava kako ona i druge mame tvrde da im djeca ništa ne rade, jedna vise na računalu, druga su vani, a svi imaju izvrsne ocjene.
Već se zapitala što nije u redu s njezinim djetetom kojem se i nakon nekoliko sati učenja dogodi četvorka, pa i trojka.
Tada je od treće mame saznala da djevojčica koja ništa ne uči i s lakoćom dobiva petice, u stvari većinu slobodnog vremena provodi za knjigom. Štoviše, iz nekih predmeta ima i instrukcije.
-Ne znam zašto se toj mami povjerila i rekla istinu, a meni tvrdi da joj dijete ništa ne uči i da nema pojma kad piše zadaću, da ju nikad nije vidjela za stolom. Čemu to? – zapitala se mama.
Iz jedne druge priče čuli smo da su se dvije mame žalile jedna drugoj kako su im djeca preopterećena izbornim predmetima te bi bilo najbolje da ih ispišu s nekog. No, jedna mama ne samo da to nije učinila, nego je dijete upisala na dodatni strani jezik. druga se pak zapitala, čemu onda takav razgovor.
Znate da sam skoro svoje dijete pod njezinim utjecajem ispisala sa informatike! Razgovarale smo kako danas djeca toliko brzo shvate sve na tim računalima, da im ustvari praktična nastava i ne treba te bi ih ispisivanjem malo rasteretile u školi. I na kraju – hladan tuš.
Malo smo se raspitali i došli do zaključka kako se jako puno roditelja susrelo s onima čija djeca uopće ne uče ili uče minimalno, a rezultati su im vrhunski. Samima im je neugodno što s djecom prolaze većinu gradiva i kontroliraju im zadaće, dok su drugi ako sposobni i samostalni.
Neki pak govore da ti roditelji čija djeca ništa ne uče lažu, no je li ipak moguće da postoje djeca kojoj je zaista dovoljno ono što čuju u školi, pa nije odmah potrebno optuživati roditelje da lažu?
-Svašta sam doživjela u školi, a kći mi je sada prvi srednje. “Prijatelji” su nam javljali da nemaju pitanja, da nisu stigli zapisati, da nisu nešto čuli, a ispostavilo bi se da drugi dan imaju zadaću za koju su rekli da je nije bilo ili da ne znaju i slično. Jako sam se opekla na 2školskim prijateljstvima” – požalila se mama petnaestogodišnjakinje.
-Neki roditelji imaju tu potrebu uzdići vlastitu djecu i poniziti tuđu jer se tako valjda osjećaju bolje. Nitko ne želi priznati da ima prosječno dijete, svi su genijalci i super sposobni. I nije problem u djeci – roditelji su ti koji muljaju i izmišljaju – kazao je jedan tata.
-Jako me razljutilo kad su djeca u školi jedan dan ponavljala za test iz povijesti i dijete mi je reklo da je spremno, da ne treba više ponavljati. Javila sam se mami iz razreda s kojom sam dobra i pitala je koliko njezina kći još misli učiti, je li istina da su sve što će biti na testu prošli na satu. Potvrdila mi je da je to to, da su prošli nekih 20 pitanja te da ih za vikend nema i da i tako ne bi stigli ništa ponoviti. Naravno da je situacija bila drugačija i kći je dobila 4 i 3, a uz malo ponavljanja dobila bi 5. Jer naravno da nisu bila samo pitanja sa sata. Prijateljica joj je dobila 5, 5, a nije stigla ništa učiti. Kako da ne. Malo smo zahladili odnose s njima – ispričala je još jedna mama.
Nekolicina roditelja požalila nam se i kako mnogi pričaju da im ocjene djeteta uopće nisu bitne i da je najvažnije da je dijete sretno i zdravo i da je svaka ocjena za đaka, od jedinice do petice.
-Onda dijete tih jednih roditelja dođe kod nas jedan vikend da ući s mojim sinom i ja ga pitam gdje je ovih dana, da dolazi kod nas rjeđe nego ranije. Dečko mi kaže da uči od jutra do sutra, da čim dođe iz škole ruča, mora napisati zadaće i doslovno ponoviti sve što su radili tog dana. Žali mi se da će izludjeti i da nema niti malo slobodnog vremena, samo nešto vikendom. Dok roditelji serviraju priču da su opušteni i da su ocjene nebitne – sarkastično je primijetila mama sedmaša.
Jesu li škole zaista mjesta takvog rivalstva, gdje roditelji ne govore istinu kako bi njihovo dijete dobilo bolju ocjenu ili bolju priliku, zaista je teško procijeniti. U poplavi superodlikaša gdje se broje samo petice stečene na ovaj ili onaj način, zasigurno nije lako niti popularno dobiti četvorku.
foto: Freepik