Čitaonica Istaknute teme

Kupujemo li više djeci enciklopedije ili samo knjige za koje se nadamo da će ih pročitati?

Danas, čini se, roditelji manje kupuju enciklopedije nego ikad prije. Ili? Zašto kupiti knjigu kad sve ima na internetu?

enciklopedije

Enciklopedije su djeci “naporne” za čitanje, a roditeljima za kupovanje

Nekada su enciklopedije bile bogatstvo koje se čuvalo kao oko u glavi, imale su počasno mjesto na policama naših domova. Tamo smo nalazili mnoštvo informacija, listali ih oprezno i sa strahopoštovanjem. Što nismo znali – tamo bismo našli. Voljeli smo učiti iz njih. Tamo su pisale zanimljive stvari koje smo upijali kao spužvice. Imala ih je svaka kuća.

Danas, čini se, roditelji manje kupuju enciklopedije nego ikad prije. Ili? Zašto kupiti knjigu kad sve ima na internetu? Zašto kupovati knjigu kad mi dijete neće pročitati niti onu gdje na svakoj stranici imaju tri slike i jedna rečenica. Koja je usto i smiješna. Da se razumijemo, trendovi u čitanju oblikuju potražnju i svi mi volimo pročitati nešto lagano i zabavno. No, je li to smjer u kojem želimo ići? Da djeca bilo što poučno doživljavaju kao “tlaku” i “zamor”?

Da, kao da je došlo doba kada je djeci znanje nepotrebno i dosadno. A puno toga kreće iz same kuće. Mi smo ti koji će djeci nešto ponuditi, donijeti, omogućiti i pružiti. uložit ćemo u odlazak u kino, u dva sata karatea tjedno, no zašto ne želimo uložiti u neku debelu knjigu?

-Pa zato što kada vide knjigu moja djeca dobiju osip. I lektiru jedva pročitaju – rekla nam je jedna mama.

No, upravo zbog toga, trebali bismo pokušati vratiti enciklopedije u dječje živote. Jer, s knjigom pred sobom imaju stotine informacija okupljenih na jednom mjestu. Informacije koje se pojedinačno sigurno neće sjetiti ići googlati. Onih o kojima ne razmišljaju niti znaju da postoje.

U ruke nam je tako nedavno došla enciklopedija “Čudesan čovjek” – što sve može ljudsko tijelo.

– Joj super je, jedva čekam da ju pročitamo – prokomentirala su naša djeca i odložila je na policu. Tamo bi i ostala da ju mi nismo uhvatili i sjeli s njima na kauč.

-Vidi ovo. Jesi li znala ovo? Što kažeš na ovo? – dok smo ih ispitivali, shvatili su da toliko toga što su mislila da znaju, pojma ustvari nemaju. A željeli su znati. Na žalost ili na sreću, bio je potreban i naš angažman, ali uspjeli smo ih zainteresirati za nešto dobro i poučno.

Pun isu informacija. Na primjer, koliko je čovjek najdublje zaronio samo na dah? Vjerovali ili ne, odgovor je 280 metara! Čovjek je najdulje bez daha, bez ikakve pomoći, izdržao 11 punih minuta.

Zanimljiv je podatak da je čovjek bez prekida u Svemiru boravio 437 dana. U tome mu je pomogla i posebna svemirska odjeća.

Tu je još puno informacija, o ljudskoj krvi, očnoj jabučici, tinejdžerskom mozgu, ušima….a sve prikazano na vrlo slikovit i objašnjeno na zanimljiv način .

Ubrzo smo odlučili da će ovo biti dobar poklon nekim našim prijateljima, koji kada ih pitamo što da kupim odjeci kažu: Ne znamo, imaju sve, samo gomilaju igračke i ničim se ne igraju.

Kako vi stojite s enciklopedijama?

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.