Postoje trenuci u životu kada se od nas očekuje da jednostavno nastavimo dalje, iako nam se iznutra čini da ne možemo ustati iz kreveta. A kada ste roditelj, taj osjećaj može biti još teži.
Dijete može vidjeti da ste tužni i istodobno dobiti poruku da su tuga i plač normalni osjećaji
Možete izgubiti blisku osobu, proživjeti prekid važnog odnosa, suočiti se sa smrću roditelja, prijatelja ili drugog člana obitelji, a već sljedećeg jutra dijete treba doručak, pomoć oko zadaće i prijevoz na trening.
Svijet se za vas nakratko zaustavio. Za dijete nije. I upravo je to jedna od najtežih stvari kod tugovanja tijekom roditeljstva.
Ne možete uvijek biti „jaki“ pred djecom
Mnogi roditelji pokušavaju sakriti tugu od djece jer ih žele zaštititi. Ne žele da ih djeca vide kako plaču. Ne žele ih dodatno opteretiti. Ponekad se boje da će dijete pomisliti kako se nešto strašno događa ili da će morati brinuti o roditelju.
Ali djeca ne trebaju roditelja koji nikada nije tužan. Važno je, naravno, način na koji razgovaramo s djetetom prilagoditi njegovoj dobi. No dijete može vidjeti da ste tužni i istodobno dobiti poruku da su tuga i plač normalni osjećaji.
Možete jednostavno reći:
„Danas sam jako tužna jer mi nedostaje baka. Nisi ti ništa kriv i ne moraš ništa učiniti da bih se ja osjećala bolje.“
Takva rečenica djetetu daje dvije važne informacije: smije vidjeti vaše emocije, ali nije odgovorno za njih.
Ne morate svaki dan funkcionirati kao prije
Tuga iscrpljuje. Možete biti umorni, rastreseni, zaboravljati stvari, teško se koncentrirati ili imati osjećaj da vam za sasvim obične obaveze treba puno više energije nego prije. Zato možda nije trenutak za savršen raspored.
Ako se nekoliko dana ili tjedana večera svede na nešto jednostavno, kuća nije savršeno pospremljena, a neke aktivnosti morate preskočiti – to nije neuspjeh. U razdoblju tuge dovoljno dobro često je sasvim dovoljno.
Djeci je važnije da imaju sigurnost, rutinu koliko je moguće i roditelja koji je uz njih nego savršeno organiziran dom.
Nemojte svoju tugu nositi sami
Jedna od zamki tugovanja je povlačenje. Čovjeku se ponekad čini da nitko ne može razumjeti kako mu je. Ili da drugima ne želi biti na teret. Ali upravo tada podrška može biti najpotrebnija.
Recite prijateljici da vam treba društvo. Prihvatite kada netko ponudi skuhati ručak. Zamolite člana obitelji da odvede dijete na trening. Razgovarajte s partnerom o tome kako se osjećate.
Ne mora svaka pomoć biti veliki razgovor o tuzi. Ponekad je dovoljno da netko dođe, sjedne pokraj vas i bude tu.
Pronađite način da izbacite ono što osjećate
Tugu nije uvijek moguće riješiti razgovorom. Nekome pomaže plakanje. Nekome pisanje. Nekome razgovor s bliskom osobom, šetnja, glazba ili molitva.
Možete voditi dnevnik i zapisivati misli koje vam se vrte po glavi. Možete napisati pismo osobi koja vam nedostaje, čak i ako ga nikada nećete poslati.
Cilj nije zaboraviti osobu koju ste izgubili. Cilj je pronaći način da s tom boli možete živjeti.
Izađite iz kuće, makar na kratko
Kada tugujemo, najradije bismo se ponekad zatvorili u kuću. Ipak, malo kretanja i boravka na zraku može pomoći da se tijelo barem nakratko opusti. Ne morate početi vježbati ili si postaviti neki veliki cilj.
Prošećite s djetetom. Otiđite do parka. Provozajte bicikl. Prošećite do trgovine umjesto da sjednete u automobil. Nije poanta u tome da „pobjegnete“ od tuge, nego da svom tijelu date priliku da se malo pokrene.
Nemojte zaboraviti osnovne stvari
Kada nam je teško, upravo prvo zanemarimo ono što nam najviše treba. Preskačemo obroke, kasno odlazimo spavati, živimo na kavi i pokušavamo izdržati dan.
Zato se u razdoblju tuge vrijedi vratiti na najjednostavnije moguće stvari:
- pojedite nešto čak i kada nemate velik apetit
- pijte dovoljno vode
- pokušajte spavati koliko možete
- izađite na svježi zrak
- prihvatite pomoć
- pronađite barem nekoliko minuta dnevno samo za sebe
To možda zvuči banalno, ali kada ste emocionalno iscrpljeni, osnovna briga o sebi postaje važna.
Djeca također tuguju
Ako ste vi izgubili nekoga, vrlo je moguće da je tu osobu izgubilo i vaše dijete. Djeca, međutim, ne tuguju uvijek na način koji odrasli očekuju.
Mogu jedan trenutak plakati, a nekoliko minuta poslije otići se igrati. Mogu postavljati ista pitanja iznova. Mogu postati razdražljiva ili se više povući. To ne znači da im nije stalo.
Dopustite im da tuguju na svoj način i da postavljaju pitanja. Nemojte osjećati potrebu da odmah imate odgovor na svako od njih.
Ponekad je sasvim dovoljno reći: „Ne znam. I meni je teško. Ali zajedno ćemo kroz ovo.“
Kada tuga postane preteška
Ne postoji rok u kojem morate „preboljeti“ gubitak.
Ipak, postoje situacije kada je dobro potražiti stručnu pomoć – primjerice ako se dugo ne uspijevate nositi sa svakodnevnim obavezama, potpuno se izolirate od drugih, osjećate da više ne možete funkcionirati ili se pokušavate nositi s boli alkoholom, drogama ili drugim štetnim načinima.
Tražiti pomoć nije znak da ste slabi. Ponekad je upravo to jedan od najodgovornijih poteza koje možete napraviti – zbog sebe, ali i zbog svoje djece.
Ne morate biti isti roditelj dok tugujete
Možda neko vrijeme nećete imati istu energiju. Možda ćete biti osjetljiviji. Možda ćete morati usporiti.
To je u redu.
Vaša djeca ne trebaju roditelja koji je imun na bol. Trebaju roditelja koji im pokazuje da se kroz teške osjećaje može prolaziti – korak po korak, uz pomoć drugih kada je potrebna.
I zapamtite: briga o sebi nije udaljavanje od djece. Ponekad je upravo način da ponovno pronađete snagu biti uz njih.
Foto: Freepik