Jesam li debela? – pitanje koje zaslužuje iskren odgovor
Ako vas dijete, ali prema istraživanjima najčešće djevojčica, jednom upita “Jesam li debela?” ili “Jesam li premršava?”, to može ispasti kao mala, usputna rečenica — ali u stvarnosti to često znači da se osjeća nesigurno oko svog tijela i da vam želi reći nešto važno.
Umjesto da reagirate automatski i kao iz topa ispalite: “Ne, naravno da nisi!”, stručnjaci za roditeljske odnose i tjelesnu sliku savjetuju da stvorite prostor za razgovor i slušanje.
Zašto izbjegavati samo „Nisi debela!“
Kad djeci odgovaramo brzo i s “Naravno da nisi, lijepa si!”, možemo — bez da to želimo — povezati osjećaj vrijednosti s izgledom. To može djecu naučiti da “lijepo” mora značiti “mršavo”. Također, ako mu kažemo da se treba zdravo hraniti i da njegov izgled ne govori o tome kakva je osoba i koliko vrijedi – opet nesvjesno potičemo da povezuje svoj izgled s vrijednošću i osobnošću, čim ih i sami spominjemo.
Bolji početak razgovora
Roditelj može odgovoriti pitanjima koja pokazuju brigu i služe kao ulaz u dijalog. Primjeri dobrih odgovora:
“Što te navelo da se tako osjećaš?”
“Možeš li mi reći što misliš pod tim?”
“Kako se ti osjećaš?”
“Misliš li da se trebaš zdravije hraniti?”
Ovakvi odgovori djeci pokazuju da njušimo i želimo razumjeti njihove osjećaje, a ne samo odmah poricati njihovu zabrinutost.
Saslušajte prije nego što se bacite na “popravak”
Ponekad dijete ne želi odmah odgovor ili objašnjenje — ono želi biti shvaćeno. Ako pokažete da ste smireni i prisutni, ono će vam češće otvoriti srce i reći što doista misli.
Možda je zabrinutost potaknuta komentarom u školi, nekom slikom na internetu ili nekom jednostavnom usporedbom s prijateljima — i to je razlog da zajedno saslušate i razjasnite osjećaje.
Ako dijete pita je li debelo, to često nije želja za etiketom, nego trag za onim što se krije iza riječi. Ovo je trenutak da mu svojim riječima kažete da je vrijedno i voljeno bez obzira na svoj oblik tijela.
Savjeti za roditelje koji žele graditi pozitivnu sliku o tijelu
Imajte na umu da djeca nisu glupa, znaju što znači biti debeo i imaju ogledalo. Svi roditelji automatski u tim trenutcima žele prebaciti cijelu situaciju na nešto pozitivno – žele da dijete modelira dobru sliku o sebi, da e ne osjeća loše.
Ali činjenica je da će se dijete osjećati loše ako negiramo stvarnost i samo naglašavamo njegove pozitivne osobine, usput negirajući problem, dok djeca u školi vrlo okrutno daju do znanja što vide. Ponekad je djetetu bolje iskreno odgovoriti da možda trenutačno ima višak kilograma, no da se tijelo mijenja kroz djetinjstvo te da na te promjene utječu razni faktori. Djetetu također možete savjetovati kojim alatima postići da se osjećaju zadovoljnije i sigurnije, a to su uravnotežene prehrana, kretanje, aktivnost, manje vremena pred ekranima…
Evo još nekoliko savjeta koje možete primjenjivati kod kuće:
✔ Modelirajte neutralan govor o tijelu kod kuće — izbjegavajte negativne komentare o vlastitom izgledu.
✔ Raznolikost je lijepa — pokažite im da tijela dolaze u svim oblicima i veličinama.
✔ Pričajte o medijskoj slici tijela i marketingu koji prodaje „ideale“ koji nisu realni.
✔ Hrana nije dobra ili loša — učite djecu da je balans najvažniji.
✔ Vrata za razgovor uvijek su otvorena — recite im da se mogu uvijek vratiti i razgovarati opet.
Dakle, kada dijete postavi ovako teško pitanje, to nije kraj svijeta niti prilika za isprazan odgovor— to je prilika za bolji, dublji razgovor i za jačanje emocionalne povezanosti.
foto: Freepik