Smije li roditelj bez razloga pretražiti djetetovu sobu?
Pretražiti djetetovu sobu iz sumnje na nešto ili pak iz čiste znatiželje, je li ustvari ikada opravdano? Roditelji se često pitaju koliko je privatnosti potrebno njihovoj djeci i je li u redu kršiti je. Stručnjaci kažu da je količina dječje privatnosti izravno u vezi s količinom odgovornosti koju pokazuju, kao i dosljednosti i iskrenosti općenito. Odnosno, ako vam vaše dijete nije dalo nikakvog razloga za sumnju, zaslužuju da im ne kopate po osobnim stvarima.
Mala djeca i privatnost
Maloj djeci privatnost ne treba niti znaju za nju. S roditeljima dijele sve i gotovo su kao jedno. No, s vremenom se situacija mijenja, a mnogi roditelji nisu spremni na promjene niti ih razumiju. Što njihovo dijete sada iznenada ima skrivati od njih? No, ne radi se tu o nikakvom posebnom skrivanju već o prirodnom i zdravom odvajanju djeteta od roditelja. Naime, dođe dan kada vaše dijete ode u kupaonicu i zatvori vrata jer želi privatnost, a neugodno mu je ako netko uđe. I to je sasvim normalno, a ne šamar vašem odnosu.
Adolescenti i potreba za odvajanjem
Adolescenti se trebaju odvojiti i individualizirati. To je uobičajen razvojni proces koji se odvija kada djeca žele imati vlastiti život, a adolescencija ih zapravo priprema za to.
Trebali biste znati da dio tog procesa uključuje formiranje granica. Jednostavno rečeno, granice su mjesto gdje vaše dijete završava, a vi počinjete.
Roditelji i djeca često se svađaju oko toga gdje su povučene granice, ali potreba vašeg djeteta za odvajanjem vrlo je važna, kao i privatnost. Djeca bi zato trebala imati sobu u koju mogu otići i samo zatvoriti vrata za sobom te se odmoriti od svega, pa i vas. Čak i ako dijele sobu s braćom i sestrama, trebalo bi, smatraju stručnjaci, imati mjesto gdje može imati “vrijeme nasamo” i koje će obitelj poštovati.
Što je ustvari špijuniranje djeteta?
Roditelj će ponekad ući u sobu tinejdžera i obaviti neke stvari koje očekuje od njega, ali ih tinejdžer ipak ne čini. Na primjer, pokupiti prljavo rublje ili razvrstati čisto, i ne, to nije špijuniranje. Špijuniranje znači da roditelj prekapa po djetetovim ladicama, ormarima, pregledava ruksak, čita poruke na telefonu ili zapise u bilježnici, dnevniku ili nešto slično.
Kada ne špijunirati?
Ako imate tinejdžera koji je odgovoran, poštuje dogovore i vrijeme dolaska uvijek javi gdje je i s kim te je općenito pouzdan i iskren, onda je bolje kloniti se njegove sobe . Zaslužio je vaše povjerenje te mu to trebate i reći. Možete mu i reći nešto poput:
“Neću se miješati u tvoju privatnost, jer ti ide tako dobro. Nemam razloga da ti ne vjerujem.”
Tako zna da je nagrađen za svoje ponašanje. Ukratko, vaš nedostatak uplitanja u njezin osobni prostor izravna je posljedica njegovih postupaka.
Ipak, iako mnogi tinejdžeri ne pružaju roditeljima razlog za sumnju, oni ih ipak “špijuniraju”. Iako to možda nije ništa loše, svakako ne potiče djetetovu neovisnost i individualizaciju.
Želite odgojiti mladu odraslu osobu koja može donositi samostalne odluke i imati vlastiti život. Ne zaboravite, jedna od stvari koje tinejdžeri pokušavaju učiniti tijekom puberteta je individualizacija. Dio vlastitog života je imati vlastiti prostor. Dakle, kada špijunirate svoje inače odgovorno dijete, poruka koju šaljete je: “Ne vjerujem ti, čak i ako nisi učinio ništa loše.”
Što kada postoji sumnja?
Pravila igre se mijenjaju ako ste otkrili nešto inkriminirajuće ili gajite ozbiljne sumnje da vaše dijete radi nešto nedopušteno ili ima nekih drugih problema. Kada se suoče s ovom situacijom, mnogi će roditelji pitati imaju li “pravo” pogledati sobu svog djeteta. Stručnjaci pojašnjavaju, u ovom slučaju roditelji imaju pravo pretražiti bilo koju prostoriju u stanu. I što je najvažnije, roditelj u tom slučaju ima dužnost zaštititi svoje dijete, pa čak i ako ga treba zaštititi od njega samoga ili ako dijete tu zaštitu nipošto ne želi.
Što kažu roditelji?
Što roditelji misle, je li u redu pretražiti djetetovu sobu?
-Uvijek govorim djetetu da mu vjerujem dok mi ne da razlog da prestanem – kazala je jedna mama.
-Glupo mi je prestati vjerovati svom djetetu i preturati mu po stvarima samo zato što je tinejdžer. Ako je njegovo ponašanje u redu, nema razloga da mu ometam privatnost – objasnila je druga mama.
-Moje dijete je još malo ,ali namjeravam mu objasniti da imam svako pravo pregledati mu sobu u bilo kojem trenutku, ako za to imam neki razlog. Dok nemam, sve je u redu – dometnula je treća.
-Mislim da bih tu i tamo zavirila u neku ladicu, ali povlačim crtu kod čitanja dnevnika. To nikad ne bih napravila – iskreno je priznala jedna žena.
Na društvenim mrežama nenadano se javio i jedan tinejdžer:
-Ja kopam po stvarima svojih roditelja, pa očekujem da i oni to rade meni. Moja mama i ja smo osobe koje vole kopati ljudima po stvarima i tu nema pomoći.
foto: Freepik