Kako “preživjeti” još jedan Božić ono je što mame počne brinuti daleko prije prosinca
Kako se Božić približava, mnoge mame osjećaju isto: umor, pritisak i osjećaj da sve mora biti savršeno. Popisi su dugi, dani kratki, a u glavi stalno odzvanja pitanje – jesam li nešto zaboravila?
Jedna mama troje djece nedavno je priznala kako je već krajem studenoga shvatila da joj Božić „živi u glavi“ tjednima unaprijed. Pokloni su kupljeni, zamotani, čestitke napisane, božićne priredbe posjećene, darovi za učitelje spremni, obiteljski ručkovi dogovoreni. Sve je pod kontrolom – osim nje same.
I dok se ona brine, planira i provjerava kalendar iz sata u sat, njezin suprug cijelu situaciju doživljava znatno opuštenije. I upravo tu se rodilo pitanje koje si sve više mama potajno postavlja: rade li tate Božić možda – bolje?
-Suprug mi kaže da je tu za što god ga trebam ,ali sam nema nikakve inicijative ili posebne ideje, on jednostavno pusti da se sve dogodi. Ja moram isplanirati i jela i kolače i tko će gdje i tko će s kim, kome što kupiti, a vjerujte mi, to nije lako nakon desetljeća kupovine poklona za iste ljude. Logistika jednostavno zna oboriti s nogu – požalila se mama.
Mama planira, tata improvizira
Primjer? Prvog prosinca mama shvaća da je zaboravila pripremiti „kutije za 1. prosinca“ – male paketiće s pidžamama i slatkišima koje djeca dobivaju kao uvod u advent. Panika. Krivnja. Brzi odlazak u kupovinu.
Tatina reakcija? „Ma neće se djeca ni sjetiti toga.“
Slično je i s kupnjom poklona, rezervacijom posjeta Djedu Božićnjaku, božićnim džemperima, obiteljskom fotografiranju… Dok mama ima podsjetnik u kalendaru već u kolovozu, tata zna da će se „nekako riješiti“. I, zanimljivo – najčešće se i riješi. Odnosno, najčešće to netko riješi.
Ne zato što mu nije stalo, nego zato što nema potrebu da sve bude savršeno.
Treba li nam stvarno toliko planiranja?
Sve više mama počinje se pitati – je li moguće da sami sebi stvaramo pritisak? Hoće li djeca zaista imati lošiji Božić ako:
- ne dobiju nove pidžame
- preskočimo neku tradiciju
- pokloni budu jednostavniji
- kupovina bude last-minute
Ili će se, zapravo, sjećati atmosfere, topline i vremena provedenog zajedno?
Što ako sljedeće godine malo popustimo?
Možda ne treba ustajati u zoru zbog termina dostave? Možda božićni džemper od prošle godine i dalje sasvim dobro grije, a djeca i dalje stanu u njega? Možda kupon ili zajedničko iskustvo vrijede više od savršeno zapakiranog poklona?
Možda – i to je najvažnije – mama zaslužuje Božić u kojem nije iscrpljena već prije Badnjaka.
Djeca pamte osjećaj, ne savršenstvo
Stručnjaci za roditeljstvo često naglašavaju da djeca ne pamte detalje, nego emocije. Nije presudno jesu li sve tradicije ispoštovane, nego jesu li se osjećali sigurno, voljeno i povezano.
Božić ne mora biti „instagramski savršen“ da bi bio lijep.
Možda je vrijeme da sljedeće godine svi – barem malo – radimo Božić kao tate. Opuštenije, jednostavnije i s manje pritiska.
foto: Freepik