“Mama, mama, pogledaj me, vidi mene, gledaj kako skačem”! “Mama, pogledaj kako plivam”. “Mama, vidi što sam obukla, a vidi što sam obukla lutki, a vidi što sam nam skuhala za večeru”. Zvuči poznato?
Dijete koje traži pažnju u stvari treba punjenje svog “emocionalnog rezervoa
Zašto djeca toliko žele da ih stalno gledamo te da odobravamo i komentiramo sve što rade? Zašto ne možemo imati niti dvije minute mira već smo stalno prozvani da pogledom ispratimo sve dječje akcije?
Stručnjaci kažu, djeca na ovaj način iskazuju svoj upotrebu za pažnjom. Iako se to ne može promijeniti preko moći, tu potrebu ipak možete donekle smanjiti. Evo prijedloga kako:
Zadovoljite djetetove emocionalne potrebe
Ponekad, kada nas djeca zovu da se igramo s njima, žele nam nešto poručiti. A to je da im u tom trenutku treba puno roditeljske ljubavi, iz nekog samo njima znanog razloga.
Svi su danas jako zaposleni. Treba prehraniti obitelj, skuhati večeru, oprati, očistiti, prošetati psa, provjeriti mail, Facebook, Instagram…Djeca su tu uz nas cijelim putem, ali i ona ponekad žele reći: “Mama/tata, stanite na trenutak! Pogledajte me! Hoću da me zagrlite”. No, te njihove riječi u stvari često zvuče kao obično dječje zanovijetanje.
Iako nije lako, pokušajte po malo promijeniti svoju rutinu. Na primjer, kada dođete iz kupovine punih vrećica, a vaše dijete/djeca navale prema vama, nemojte ih odmah otjerati isprikom da imate posla. Posvetite im pet minuta, napunite njihove emocionalne kantice do vrha te se onda zajedno posvetite razvrstavanju namirnica.
Grlite ih sve dok ne pobjegnu
dijete dolazi do vas i cvili kako želi da se igrate s njim. Spustite se na koljena da budete u njegovoj visini te ga snažno zagrlite. Grlite ga tako dugo dok dijete samo ne izmigolji iz vašeg zagrljaja. Možda će zagrljaj potrajati jako dugo, dulje nego mislite. No, potrebno je puno da bi se napunio dječji emocionalni rezervoar.
Suosjećajte – promotrite svijet njihovim očima
Kada pokušavate kuhati, a dijete vas povlači za ruku, vjerojatno ćete mu početi objašnjavati kako ste zauzeti, kako morate završiti ručak, kako vas nikada ne puštaju na miru te kako nikada ništa ne stignete. Za vašu informaciju, mala djeca nisu baš suosjećajni slušatelji i tu ste ih već izgubili.
Umjesto da se žalite govoreći kako se vi osjećate, pokušajte im objasniti da shvaćate kako se oni osjećaju. “Znam da želiš da se mama sada igra s tobom i da si razočaran što moram kuhati”. Recite to iskrenim glasom, jer je nekoj djeci dovoljna samo ta emocija da odustanu od nagovaranja. No, ako vas dijete i dalje vuče za nogu, onda….
Pozovite ih da vam se pridruže
Uključite djecu u što više onoga što sami radite. Stepenica u kuhinji znači zajedničko kuhanje, pripremanje, dodavanje zdjela…ako je dijete pak manje, bit će zadovoljno samo promatranjem onoga što se događa na pultu.
Ponudite im izbor
Dajte djetetu da bira. Na primjer, želi li vam pomoći pri kuhanju ili će donijeti svoje autiće i igrati se pokraj vas dok kuhate. Ovakav izbor, prema Montessori metodi, može se ponuditi već i dvogodišnjacima.
Možete ponuditi djetetu da ćete zajedno odabrati koju će igračku donijeti u kuhinju. Naime, ako djeci pokažete otpor i inzistirate da vas ostave na miru, to će teže biti riješiti ih se. Dakle, sve je u vašem stavu.
Dajte im korisnu povratnu informaciju nakon što su se sami igrali
Ne morate biti djetetov glavni navijač i svaki čas hvaliti i najmanju stavku koju dobro naprave. No, nemojte uočavati i ukazivati samo na njihove pogreške. Pohvalite ih kada naprave nešto dobro, zrelo, razumno, kada vam pomognu ili se zaigraju sami, pospreme igračke i slično.
Izgradite stvari postepeno
Nekoj djeci je teško igrati se sama i to jednostavno nikako ne mogu naučiti i primijeniti. U takvim situacijama bolje vam je igrati se s djetetom i “skočiti” do kuhinje svaki nekoliko minuta, nego posvetiti se samo kuhanju u nadi da će se sve nekako posložiti.
Možete ponuditi djetetu da vam se pridruži u kuhinji, no ako ono odbija i plače što vi idete, nemojte prekidati to što radite. Otiđite na brzinu u kuhinju i potom se opet vratite svom djetetu. Kroz neki dulji period (na primjer nekoliko tjedana), produljite vrijeme koje provodite u kuhinji jer djetetu to već postaje stvar navike. Pokušajte ga opet nagovoriti da vam dođe i bude pomoćnik.
Ništa ne forsirajte, budite ljubazni, ali čvrsti.
Foto: Pexels.com