Gubitak igračke za dijete može biti vrlo bolan
Bilo da je igračka vašeg djeteta izgubljena ili potrgana, osjećaji i faze koje dijete prolazi otprilike su isti. Jedno je sigurno, ni vama kao roditelju neće biti lako, a oni što ćete željeti više od svega jest zaustaviti to silno plakanje. Evo što vas čeka i kako preživjeti gubitak igračke:
Poricanje
Igračka nije zauvijek izgubljena. To ne može biti. To je okrutna šala.
U ovoj fazi može biti suza, no još nije došlo do prave histerije. Ako je igračka izgubljena, možda još tješite dijete da će ju tata naći (dok on panično pretražuje 10 četvornih metara parka po 75 put) ili da ćete ju možda uspjeti popraviti (samo ako imate napredne super moći).
Shvatite da je djetetu njegov aigračka život, a bez nje nema života. Zato je vrlo lak omoguće da ćete u ovoj fazi biti objekt djetetove ljutnje ako ne pronađete/popravite igračku, a uporno pokušavate i time samo produžujete nadu i povećavate patnju ako (kada) ne uspijete.
Ljutnja
Izgled ove faze ovisi o emocionalno sofisticiranosti vašeg djeteta. Može biti plačljiva, puna vriskova ili agresivna, no postoji mogućnost da dijete postane i bezvoljno i neraspoloženo za išta. Iako se vama sve to čini već preuveličano, suzdržite se od ušutkavanja djeteta i nemojte ga moliti “Da prestane već jednom cviliti za glupim kamionom”.
Cjenkanje
Djeca se teško mire s gubitkom i nikad ne odustaju. Nada umire posljednja. Zato možda slijedi i faza cjenkanja, kada će dijete biti spremno žrtvovati neku drugu igračku kako bi spasilo izgubljenu. “Evo mama, ne želim više ove druge lutke, niti jednu lutku ikad, samo da se vrati moja Mara. Pronađi je mama. Vrati ju natrag.”
No, pomirite se s tim da Maru možda nećete moći vratiti natrag i to je okrutna sudbina. I morate objasniti djetetu da to nije u vašim rukama.
Deprersija
Ova faza jednako je teška kao i faza ljutnje. Pogled na depresivno, tužno i bezvoljno dijete koje se suočilo s gubitkom i vas može lako baciti u očaj. Djetetu je već sada jasno da igračka neće nekim čudom “oživjeti” ili da neće biti pronađena i krene ono pravo žalovanje, kada je svaka nada izgubljena.
U tim trenucima najbolje se povući i ne nuditi nikakva rješenja (kupit će ti mama svemirski brod), već pustiti dijete da sve preboli i prihvati na svoj način jer će sigurno biti još gubitaka u njegovom životu.
Prihvaćanje
Nakon svih ovih faza dolazi i ona najbolja – a to je faza prihvaćanja. Dijete se nakon nekog vremena više neće niti sjećati potrgane igračke te će ga okupirati nešto novo. Ako je dokazni materijal još negdje u kući, lagano ga se riješite bacajući ga u smeće pod okriljem noći. I gotova stvar. Život može opet započeti.
foto: Mattias