Džeparac ili neki drugi sustav davanja novca djetetu?
Pitanje kako djeci davati novac jedno je od onih na koja roditelji često traže najbolji odgovor. Postoje tri najčešća pristupa: redoviti džeparac, na primjer određena svota jednom tjedno ili mjesečno.
Također, postoj i varijanta da djeci platite za određene kućanske poslove pa tako zarade novce i imaju nešto za potrošiti.
Mnogi pak roditelji kažu da vole i ovo rješenje – ne daju djeci nikakav novac, već im djeca kažu kada nešto žele – na primjer treba im za kino, sladoled, neku sitnicu iz trgovine i tada za to dobiju. No, što je ustvari najispravnije i postoj ili pristup koji se može tako nazvati? Svaki pristup ima svoje prednosti i nedostatke, a odabir najčešće ovisi o vrijednostima obitelji i odgojnim ciljevima.
Redoviti džeparac
Džeparac, bilo tjedni ili mjesečni, daje djetetu osjećaj sigurnosti i predvidljivosti. Djeca kroz njega uče planirati i raspoređivati novac – ako sve potroše odmah, moraju čekati sljedeći džeparac. To potiče odgovornost, samokontrolu i razvija financijsku pismenost od malih nogu. Nedostatak ovog pristupa je što djeca mogu novac početi uzimati zdravo za gotovo, pa ga ne povezuju s trudom i radom.
Plaćanje za obavljene poslove
Ovaj model uči djecu da je novac rezultat rada i truda. Djeca mogu razviti radne navike, osjećaj postignuća i realniju sliku o vrijednosti novca. Međutim, opasnost je da dijete počne očekivati nagradu za svaku obavezu – čak i one koje su dio normalnog kućnog života (poput spremanja svoje sobe). Zato se često preporučuje razlikovati osnovne obaveze, koje svi članovi obitelji rade bez plaćanja, od dodatnih zadataka koji mogu biti plaćeni.
Novac po potrebi
Roditelji koji prakticiraju ovaj pristup daju djeci novac samo onda kada im zatreba za nešto konkretno – npr. za kino, izlet ili školski projekt. Ovaj način može spriječiti bespotrebno trošenje, ali dijete nema priliku učiti upravljati vlastitim budžetom jer novac ne dobiva unaprijed, već samo u situacijama kad ga zatraži.
Što je najbolje?
Najbolji pristup često je kombinacija navedenih. Redoviti džeparac djeci daje osnovu za učenje planiranja i odgovornosti. Dodatni novac za povremene zadatke može ih motivirati da se potrude više i shvate da se trud isplati. A davanje novca po potrebi ima smisla u posebnim situacijama ili kad se radi o izvanrednim troškovima.
Na kraju, važno je da roditelji djeci jasno prenesu svoje vrijednosti – da novac nije sam sebi svrha, već sredstvo koje treba mudro koristiti. Ako dijete uz novac dobije i razgovor o štednji, željama i prioritetima, tada svaki od navedenih pristupa može biti koristan alat za odgoj odgovorne i financijski pismene osobe.
foto: Freepik