Djeca s teškoćama u razvoju Istaknute teme

Dženita Lazarević: Dva desetljeća u borbi za prava i bolji život djece s teškoćama

Jedan od uspjeha kojima se Udruga posebno ponosi je organiziranje predstave za gluhe, nagluhe, slijepe i

Dženita Lazarević bez razmišljanja je odbila posao iz snova te krenula drugim putevima koji su odredili njezin život

Dubrovčanka Dženita Lazarević dugih se 20 godina bori za prava djece s teškoćama i osoba s invaliditetom. Iako je prvenstveno završila Fakultet za turizam i vanjsku trgovinu, rođenje kćeri s teškoćama navelo ju je na neke druge puteve o kojima vjerojatno nije niti sanjala.

Danas za nju kaže da je to djevojka od svojih 20 godina, koja iako ima teškoće, ravnopravna je u svojoj obitelji, donosi odluke, uživa u putovanjima…Dženita niti trenutka ne žali što je upravo zbog nje odbila posao svojih snova u školi i krenula u bespoštednu borbu za sebe, ali i mnoge, mnoge druge.

Uspješnu udrugu “Poseban prijatelj” čija je predsjednica pokrenula je sad već davne 2012 godine, a cilj je bilo savjetovanje, pomoć i povezivanje roditelja djece s teškoćama. Osim roditelja, ona okuplja i brojne stručnjake koji su mnogima od pomoći svojim znanjem i iskustvom. Mnogim roditeljima to je spas i utjeha, a svakako treba naglasiti da je sva ta podrška za njih besplatna jer se za članstvo u udruzi ne plaća članarina.

No, Dženita nije ostala samo u okvirima svoje udruge, već njezina borba kreće dalje. Iste godine postaje članicom radnog tima Građanske inicijative “Pomozimo djeci s invaliditetom“, čiji je i danas član.

– Građanska inicijativa PDSI postala je prepoznatljiva tako da u Facebook grupi imamo više od 8000 članova, a na Facebook stranici njih više od 10 000. U planu imamo i neke novitete, a njih ćemo uskoro objaviti u grupi i na stranici. Aktivna sam i kao predstavnik GI PDSI u Stručnom savjetu Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, ali i u lokalnoj zajednici kroz razne projekte – objasnila nam je Lazarević.

Kako je sve počelo?

Negdje 2004. shvatila je da njezino dijete ne ostvaruje sva prava koja bi trebalo s obzirom na svoje stanje. Krenula je i istraživanje i iščitavanje zakona da vidi što bi se moglo napraviti i pokrenuti. Potom su joj se drugi roditelji krenuli obraćati za savjete. Sve o stalo je, kako se kaže, povijest.

-Na djecu sam jako osjetljiva, imam troje djece od kojih je srednja kćer s teškoćama. Kroz nju vidim i drugu djecu s teškoćama i njihove potrebe, stoga svaki pomak u njihovim pravima smatram uspjehom. Volim raditi za djecu. Moja želja je bila predavati u školi, tako da najviše i volim projekte koji se tiču obrazovanja. Vrlo rado sudjelujem na radionicama koje organiziramo u školama u suradnji s udrugama Visoki jablani iz Rovinja i udrugom Centar UP2date iz Zagreba – komentirala je Lazarević.

Dodaje kako je vječni optimist i zna da je nekad ispred vremena s novim idejama te svjesna da treba dočekati kako bi one sazrele. Najčešće je to primjer kad se radi o inovativnim projektima.

-Nekad me sugovornik ne može shvatiti, ali mene to ne frustrira već tjera da idem naprijed. Ako neće sada proći hoće za koju godinu, kad će lokalna zajednica bolje razumjeti neke projekte – objasnila nam je što je pokreće

Uz toliki angažman i brigu za dijete s teškoćama te ostalo dvoje djece, zanimalo nas je kako postiže balans između privatnog i poslovnog života. Jer, upravo je to jedna od glavnih boljki roditelja djece s teškoćama. Vremena za sebe najčešće nemaju, ne poznaju slobodne dane, bolesti i godišnje odmore.

-To jest moj život jer sam ga odabrala kao takvog. Mogla sam biti kod kuće sa svojim djetetom i brinuti se o njoj i druge dvije kćeri, ali  odabrala sam i ovaj rad, u vidu pomaganja roditeljima i nastojanja da djeci s TUR bude bolje. Ono što je bitno je da naša djeca poslije nas ostvare sva prava koja im pripadaju bez da moraju dugo čekati. Zbog toga mi nije problem otići iz Dubrovnika u Zagreb i organizirati čuvanje djeteta kako bih sudjelovala na sastancima za koje znam da su jako bitni za ovu populaciju. Slobodno vrijeme provodim sa svojom obitelji i uvijek nastojimo kao obitelj negdje otputovati – ispričala nam je.

Na njenom putu kojeg je odabrala najveća su joj podrška suprug koji je pomorac i tri kćeri na koje je jako ponosna. Oni joj uvijek daju snagu i motivaciju da ide naprijed, kao i ostala djeca s teškoćama.

Toliki rad i trud iza sebe ostavljaju i mnogobrojne uspjehe i rezultate. Neki od njih su radionice na kojima se djecu po školama podučava o različitostima. Ovo je izuzetno važno s obzirom da živimo u vremenima kada buja vršnjačko nasilje, bilo po društvenim mrežama, bilo u fizičkom kontaktu.

Jedan od uspjeha kojima se Udruga posebno ponosi je organiziranje predstave za gluhe, nagluhe, slijepe i slabovidne osobe u suradnji s Kazalištem Marin Držić iz Dubrovnika i udrugom Centar UP2date iz Zagreba.

-Kao član RT PDSI jako smo puno toga promijenili tako da bi bilo teško nabrojati što smo sve postigli, ali je sigurno da je jedno od najvećih postignuća iz 2015. g. vraćanje povećanog dječjeg doplatka OSI nakon 27. godine života – napomenula je Lazarević.

Kao veliki borac, nije odustala od ničega, pa ni od nekih bezizlaznih situacija, a pobjede je uvijek neizmjerno vesele kao i povratne informacije roditelja da su uspjeli u ostvarenju nekog prava uz pomoć i savjete nje ili radnog tima. Bilo da se radi o ostvarenju statusa roditelj njegovatelj ili pak dobivanju osobne invalidnine.

Smatra pak kako se situacija djece s teškoćama u razvoju u zadnjih pet godina značajno promijenila i to srećom – nabolje.

-Donesen je Pravilnik o pomoćnicima u nastavi u kojem smo također sudjelovali, tada smo zaista izvrsno surađivali sa Ministarstvom znanosti i obrazovanja. Znali smo da će u početku biti manjih problema, ali danas to sve ide po pravilima. Ono što nedostaje su stručnjaci, stoga apeliram na jedinice lokalne samouprave da dodjeljuju stipendije za deficitarna zanimanja, kao i mogućnosti stanovanja za njih, što je jako važno. Cilj je da se mladi stručnjaci vrate u svoje lokalne zajednice i rade s djecom kojima treba pomoć – nabrojala je Dženita.

Kazala je i kako bi jedinice lokalne samouprave trebale raditi na otvaranju centara za pružanje usluga u zajednici, poludnevnih i dnevnih boravaka za djecu s TUR i OSI poglavito nakon 21. godine kada im završava i školovanje, pa ta djeca odjednom ostaju zatvorena kod kuće 

-Ima tu još prostora za poboljšanja, ali svi smo svjesni da ništa ne ide preko noći. Bitno je da lokalna zajednica osjeća potrebe svojih građana i pomaže koliko god može – istaknula je.

Nešto što bi sigurno značilo poboljšanje, a Dženitina je velika želja, da se riješi pitanje stanovanja djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom kroz stambene zajednice. Također, voljela bi da djeca ostvaruju svoja prava kroz sustav, bez borbe ili čekanja da Udruga dobije novac na natječaju pa tako ostvari mogućnost rehabilitacije.

-Zbog toga sam ponosna jer sam sudjelovala u stvaranju Poliklinike za mentalno zdravlje djece i mladih u općoj bolnici Dubrovnik gdje oni preko uputnice mogu dobiti i dijagnostiku i rehabilitaciju. Želja mi je da se to ostvari i u drugim općim bolnicama u Hrvatskoj, jer se zaista može, samo treba volje. Sve se u biti vrti oko rehabilitacije stoga želim da djeca čim prije ostvare pravo na ranu intervenciju kako bi ostvarila svoje pune potencijale i sutra bila jednakopravni građani svoje lokalne zajednice koji će nakon školovanja naći posao i biti zadovoljni i sretni – poručila je Lazarević.

foto: privatni album Dženite Lazarević

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.