Roditelji su djeci godinama govorili da ne razgovaraju sa strancima na internetu. Danas postoji jedan puno neobičniji problem: dijete svakoga dana provodi sate u društvu sustava koji ga vrlo dobro „upoznaje“.
Vaše dijete pogleda jedan video, algoritam mu ponudi drugi, pa treći, a nakon nekog vremena više ne gleda ono što je samo željelo
Ne zna kako se zove. Ne zna gdje živi. Ne zna što ga muči. Ali zna što gleda, što preskače i na čemu se zadržava. I zato mu može ponuditi još toga.
Dobro došli u roditeljstvo u kojem više nije dovoljno pitati: „Što moje dijete gleda?“
Treba pitati i: „Zašto mu se baš to pokazuje?“
Algoritam ne zna što je dobro za vaše dijete
Ako dijete dugo gleda nogometne videe, dobit će ih još. Ako se zadržava na sadržaju o izgledu, dobit će još takvog sadržaja. Ako ga privlače svađe, šokantni prizori ili neobični trendovi, algoritam će vrlo brzo naučiti i to.
Njegov cilj nije isti kao roditeljski. Roditelj želi da dijete bude dobro. Algoritam želi da dijete ostane.
I upravo je tu razlika koju djeca često ne razumiju.
Najnovije istraživanje EU Kids Online, provedeno među više od 28.000 djece od 10 do 16 godina u 19 europskih zemalja, pokazuje da djeca imaju dobre tehničke digitalne vještine, ali slabije razumiju kako algoritmi oblikuju ono što im se prikazuje.
Dijete tako može savršeno znati koristiti TikTok ili YouTube, a da uopće ne razmišlja o tome zašto mu se određeni sadržaj stalno vraća.
„Ali moje dijete samo gleda videe“
Upravo je u tome stvar. Problem ne mora biti jedan loš video. Može biti niz od pedeset videa.
Prvi je bezazlen. Drugi zanimljiv. Treći malo ekstremniji. Četvrti još malo.
I nakon pola sata dijete se može naći u potpuno drukčijem sadržajnom svijetu od onoga u koji je ušlo.
Zato pitanje nije samo: „Je li ovaj video primjeren?“
Nego: „Kamo vodi sljedeći video?“
Kad „svi to rade“ zapravo znači – algoritam mi to stalno pokazuje
Djeca vrlo lako dobiju osjećaj da je nešto normalno zato što to stalno gledaju.
Ako stalno vide savršena tijela, mogu pomisliti da tako izgleda normalan život. Ako stalno gledaju skupe stvari, mogu pomisliti da ih svi imaju. Ako stalno gledaju svađe i ismijavanje, takvo ponašanje može početi izgledati uobičajeno.
A možda uopće nije riječ o tome da „svi to rade“. Možda je riječ o tome da je algoritam naučio da dijete takav sadržaj neće odmah preskočiti.
Roditelji sve više kontroliraju, a sve manje razgovaraju
Istraživanje EU Kids Online pokazuje još jedan zanimljiv trend: samo polovica djece kaže da roditelji razgovaraju s njima o tome što rade na internetu, dok roditelji sve češće koriste različite tehničke kontrole i ograničenja.
Razumljivo je zašto. Lakše je postaviti vremensko ograničenje nego sjesti s djetetom i pitati: „Što si danas gledao?“
A još je teže kada dijete odgovori: „Ništa posebno.“
Ali upravo taj razgovor postaje sve važniji. Jer roditeljska kontrola može ograničiti ekran. Ne može djetetu objasniti kako ekran pokušava utjecati na njega.
A sada je tu i umjetna inteligencija
Djeca više ne koriste samo algoritme koji im biraju sadržaj. Sve češće razgovaraju i s umjetnom inteligencijom.
Pitaju je za domaću zadaću, traže objašnjenja, stvaraju slike i priče, a ponekad joj postavljaju pitanja koja ne bi postavila odrasloj osobi.
Prema istraživanju EU Kids Online, oko dvije trećine djece redovito koristi AI alate, osobito za školu i praktične zadatke.
Zato roditeljsko pitanje više nije samo: „Koliko si danas bio na mobitelu?“
Sve češće bi trebalo biti: „Što si danas radio na njemu?“
Ne možemo djecu zauvijek maknuti s interneta
Djeca će koristiti internet. Gledat će videe, igrati igrice, razgovarati s prijateljima i koristiti umjetnu inteligenciju.
Zato cilj ne može biti samo zabrana. Treba ih naučiti da razumiju digitalni svijet u kojem odrastaju.
Da znaju kako nastaje njihov „For You“. Da shvate da ono što im se stalno pojavljuje nije nužno slika stvarnog svijeta.
Da se pitaju zašto im je nešto ponuđeno. I da znaju prepoznati trenutak kada ih sadržaj više ne zabavlja, nego počinje oblikovati ono što misle o sebi i drugima.
Jer možda najveći roditeljski zadatak budućnosti neće biti maknuti dijete od ekrana.
Nego ga naučiti da, dok gleda ekran, ne prestane razmišljati.
Foto: Freepik