Djeca i FOMO sve se “češće druže” otkako su društvene mreže dio svakodnevnice
“Zašto ja nisam pozvan?”, “Svi drugi to imaju”, “Samo ja ne idem…” – rečenice su koje sve češće čuju roditelji. Iza njih se često krije FOMO (fear of missing out), odnosno strah od propuštanja, osjećaj da drugi stalno imaju bolje, zabavnije ili važnije iskustvo.
Iako se ovaj pojam najčešće veže uz odrasle, stručnjaci upozoravaju da je sve prisutniji i kod djece – čak i one najmlađe.
Što je zapravo FOMO kod djece?
FOMO je osjećaj da smo isključeni iz nečega važnog ili zabavnog. Kod djece se može pojaviti:
- kada nisu pozvana na rođendan
- kada propuste druženje ili aktivnost
- ili kada na društvenim mrežama vide što rade njihovi vršnjaci
Problem je što djeca ono što vide online često doživljavaju kao potpuno stvarno, iako se radi samo o “najljepšim trenucima” koje drugi dijele, a ti trenutci često su izvađeni iz konteksta ili iscenirani.
To kod djeteta može potaknuti:
- ljubomoru
- osjećaj manje vrijednosti
- nezadovoljstvo vlastitim životom
Kako prepoznati da dijete ima FOMO?
Stručnjaci upozoravaju da se FOMO kod djece ne očituje uvijek otvoreno. Najčešći znakovi su:
- stalno uspoređivanje s drugima
- opsjednutost time što rade vršnjaci
- tuga, ljutnja ili razočaranje zbog propuštenih događaja
- nemogućnost uživanja u trenutku
- povećana anksioznost nakon boravka na društvenim mrežama
Ponekad će dijete to jasno reći (“Svi osim mene…”), ali često se radi o suptilnijim promjenama u ponašanju.
Zašto se FOMO danas javlja češće?
Glavni “krivac” su, pogađate, društvene mreže.
Djeca danas stalno imaju uvid u živote drugih: gdje je tko otišao, s kim, tko nije bio pozvan, tko je slavio rođendan, tko je dobio novi gadget i slično. Mi smo odrastali bez toga, po onom dobrom starom poznatom principu – što ne znaš, ne boli te. Sada djeca saznaju sve i to zna itekako zaboljeti.
No ono što djeca ne vide je: stvarnost iza tih objava
Zato stručnjaci naglašavaju važnost medijske pismenosti – djecu treba naučiti da je online sadržaj selektiran i uljepšan.
Kako pomoći djetetu koje stalno ima FOMO?
Razgovarajte – bez osuđivanja
Najvažnije je da dijete ima prostor reći kako se osjeća. Imenujte emocije i pokažite da su normalne.
Objasnite kako funkcioniraju društvene mreže
Djeci treba jasno reći: “Ono što vidiš nije cijela slika.”
Potičite aktivnosti izvan ekrana
Djeca koja imaju:
- hobije
- sport
- interese, manje ovise o tuđem mišljenju i usporedbama
Postavite granice za ekrane
- dogovorite pravila zajedno
- uvedite vrijeme bez mobitela
- budite primjer
Učite dijete da je “normalno propustiti”
Jedna od ključnih poruka: nije moguće biti svugdje i imati sve, no to saznanje obično dolazi s emocionalnim sazrijevanjem. Stručnjaci čak koriste pojam JOMO (joy of missing out) – zadovoljstvo u tome da ne sudjelujemo u svemu i da imamo vrijeme za sebe.
Kada FOMO postaje problem?
U većini slučajeva radi se o prolaznoj fazi.
No ako primijetite:
- stalnu tjeskobu
- pad samopouzdanja
- promjene u snu ili ponašanju
- osjećaj da dijete “nigdje ne pripada”, moguće je da se radi o dubljem problemu (anksioznost, depresija) i tada je dobro potražiti stručnu pomoć.
Zaključak
FOMO je danas gotovo neizbježan dio odrastanja – ali nije bezazlen. Dobra vijest je da roditelji mogu napraviti veliku razliku, ali ne zabranama, nego razgovorom, razumijevanjem i jačanjem djetetova samopouzdanja. Jer dijete koje zna svoju vrijednost – puno rjeđe ima osjećaj da nešto propušta.
foto: Freepik