Nije li želja svakog roditelja, da se njihova djeca dobro slažu te da se bilo kada u životu mogu osloniti jedno na drugo?
Svađu riješite izbacujući neke stare navike
Neki zbog toga žele što manju razliku između dvoje djece, neki unatoč dobnoj razlici pokušavaju djecu zbližiti na sve moguće načine kako bi se ta povezanost razvila u što ranijoj dobi.
Većina djece ipak u djetinjstvu provede dobar dio vremena “čupajući” se sa starijom/mlađom sestrom ili bratom. Vjerojatno i vi radite na tome da se takve stvari što rjeđe događaju, no ponekad se čini kako vikanju i otimanju jednostavno nema kraja.
Mame svojim ponašanjem nenamjerno znaju i potaknuti takvu situaciju, pa bi na ove stvari trebalo pripaziti i “izbaciti ih” iz uporabe:
“Dobronamjerna” natjecanja
Tko će prvi pospremiti igračke? Tko će prvi pojesti ručak? Možda za pobjednika slijedi i nagrada. Nešto što ćete reći bez razmišljanja, a onda kada nastane kaos ostaje vam samo da vičete: Ovo nije natjecanje!! No, djeca će se uživjeti u to da preteknu ono drugo, nastat će prepirka, ljutnja, možda i ruganje.
Bolja varijanta je: Mislite li da oboje možete pokupiti igračke za manje od pet minuta i slično? Nemojte da se djeca natječu “jedno protiv drugoga”, nego potičite suradnju sa zajedničkim ciljem.
Bilo kakve usporedbe
Iako mislite da vi to nikada ne biste napravili, vjerojatno to radite posve slučajno. Pogledaj kako Ema sjedi za stolom, zašto i ti ne možeš normalno sjediti?
Vidi kako Petar pere zube bez svađe, mogla bi se ugledati na brata.
Iako želite postići najbolje, u stvari se na ovakav način samo rađaju negativni osjećaji prema bratu ili sestri, kao i zamjerka što oni zbog njih izgledaju loše.
Etiketiranje
Ivana je sportašica, a Marija knjiški moljac? Djeca jednostavno uživaju kada ih ovako svrstate u neku kategoriju. Ne baš. Iako vi mislite da ih time pohvaljujete pred nekim i ističete njihove afinitete, ustvari opet stvarate samo otpor, zamjerke i negativnost.
Dijete će imati osjećaj da je dobro samo u onome u čemu ga hvalite, da je na ostalim poljima zakazalo. Isto tako, najgore je misliti da u nečemu nisi sobar kao tvoj brat ili sestra.
Kažnjavanje jednog djeteta ispred drugog
Kaznite li dijete pred drugim djetetom, ne samo da ste ga osramotili nego ste još povećali njegovu razinu defenzivnosti. Umjesto da rušite zidove kako biste doprijeli do djeteta i shvatili uzrok njegovog ponašanja, vi ih samo još više podižete.
No, dok se dijete brine što ono drugo misli o njemu u tom trenutku, sigurno nije spremno na suradnju i razmišljanje.
Objašnjavanje kako se trebaju osjećati
“Nemoj se ljutiti, seka nije namjerno poderala tvoj crtež”.
“Beba je još mala, zato sam češće s njom, ne moraš zato biti ljubomoran”.
Nemoj se ljutiti, nemoj plakati zbog toga…u stvari mnogi roditelji često govore djeci kako se trebaju osjećati iako je to u stvari posve krivo. Mi ne znamo ili ne želimo znati kako neka situacija izgleda u njihovim očima i zašto ih je toliko pogodila.
Mala djeca ne mogu kontrolirati svoje osjećaje, ali bi trebala moći kontrolirati svoje ponašanje.
No, umjesto da pokušate umanjiti njihove osjećaje što će ih samo ili razljutiti ili odbiti od vas, pokušajte suosjećati s njima, utješiti ih i usmjeriti pažnju na nešto drugo.
Forsiranje da dijele
“Ja sam prvi uzeo tu igračku”. “Ali ja sam ju prva htjela”!! I onda dođe mama koja lijepo objasni da igračke trebamo dijeliti. Jer, ako se djeca ne nauče dijeliti, nitko se neće igrati tom igračkom.
No, djeca će na ovaj način samo postati ogorčena, pogotovo dijete koje je stvarno prvo uzelo igračku i krenulo se igrati. Dijeljenje nije loše poticati, ali na manje nametljiv način koji nikoga neće ostaviti nezadovoljnim. Na primjer:
“Ema, Petar je prvi uzeo tu igračku i on će se sad malo igrati njome. Ti možeš izabrati nešto drugo. Petre, ti se sad time igraš, ali možeš podijeliti igračku s Emom što bi bilo stvarno lijepo, ali to je tvoj izbor”.
Foto: Freepik