Prvorođena djeca samokritična su i često žele udovoljiti drugima
Prvorođena djeca i jedinci često na svojim leđima nose breme perfekcionizma. Čak i kada se čine lijeni i nemotivirani te u životu postižu loše akademske uspjehe, to je najčešće zato jer su kroz život postali obeshrabreni perfekcionisti koji su se prestali truditi jer im se i suviše teško suočiti s porazima, tvrdi doktor Kevin Leman, autor knjige “The Birth Order Book.“
Naravno, uvijek postoje iznimke, ali perfekcionistički instinkt je kod provorođenaca i jedinaca jako izražen zbog dva osnovna razloga: mame i tate.
Kada si provorođeno dijete, tvoji uzori nisu starija braća i sestre, već roditelji
Teško se mjeriti s odraslom osobom kad si malen. Kada se tome doda doza kritičnosti koju svaki roditeljski stil sadržava i visoka očekivanja koja roditelji najčešće imaju od provorođene djece, dobijete plodno tlo za perfekcionista u nastanku.
Mnogi prvorođenci postižu zavidne rezultate
Je li slučajan podatak da su pola dobitnika Nobelove nagrade prvorođena djeca? Nema ništa loše u tome da roditelji imaju visoka očekivanja od svoje djece, no ipak je razlika stremiti k izvrsnosti i zahtijevati perfekcionizam. Naime, ovo posljednje vas može kao roditelja ostaviti razočaranog jer niti jedno dijete nije savršeno, pa tako ni vaše. Usto, stvara previše pritiska i može izazvati posve suprotan efekt od onog kojeg želite i očekujete.
Što roditelji mogu napraviti da potaknu djecu na izvrsnost, ali ih ujedno i oslobode bremena perfekcionizma?
Budite zadovoljni s dovoljno dobrim
Pobijedite potrebu da “poboljšate” sve što vaše prvorođeno dijete napravi. Stalno ispravljanje učvršćuje već ukorijenjeni perfekcionizam. Poruka koju šaljete može biti suptilna, ali vašem djetetu i više nego dovoljna. Na primjer, dijete uredno složi svoj krevet, ali vi prokomentirate da je moglo samo još malo bolje poravnati plahtu.
Niste dijete prekorili da nije složilo krevet, ali mu ipak u glavu stavljate bubu da je to “moglo i bolje”.
Nježna disciplina
Mnogi prvorođenci imaju potrebu ugoditi drugim ljudima, slijede pravila i vrlo su samokritični. Dakle, kada se ukaže potreba da disciplinirate svog provorođenca, pobrinite se da ispravke razdijelite u male doze jer on će i tako vjerojatno biti kažnjen dva puta: jednom od vas, a drugi put od samog sebe.
Također, pobrinite se da uz disciplinske mjere dijete dobije i dovoljnu količinu zagrljaja i poljubaca.
Organizirajte “dva na jedan” vrijeme
Prvorođena djeca često se osjećaju zapostavljena jer osjećaju da se roditelji više posvećuju mlađoj braći i sestrama. Zato, oba roditelja trebala bi pronaći vremena kako bi se posvetila najstarijem djetetu kojem takve geste puno znače.
Uvažite njihovo mišljenje
Pitajte ih što češće za mišljenje, na primjer, što biste mogli kuhati za ručak ili što kupiti tati za rođendan. Djeca se osjećaju dobro i korisno kada mogu sudjelovati u rješavanju ovakvih “nedoumica”.
Priznajte svoje pogreške
Svi roditelji griješe, ali neće to svi priznati. Svaki put kada priznate da ste pogriješili, pokažete svom djetetu da niste savršeni i da to nitko nije. Sa svakim otkrivanjem vlastitih pogrešaka, skidate djetetu po malo onog tereta perfekcionizma s njegovih ramena.
foto: Timothy K Hamilton