Mogu li djeca koja uvijek kasne postati točnija?
U životu ste se sigurno susreli s odraslom osobom koja nigdje nije u stanju doći na vrijeme. I nekako mislimo da je kašnjenje uvijek rezervirano samo za odrasle. No, kasne i djeca, a čini se da danas sve manje imaju razvijen osjećaj kako za vrijeme, tko i za odgovornost da budu točni.
Ako imate dijete koje kasni uvijek – na trening, u školu, na rođendan, pa čak i kad samo treba sići na ručak – niste jedini. Kod djece od 11 godina nadalje, koja već mogu planirati i razumiju vrijeme, kronično kašnjenje zna roditelje izluđivati. No, iza tog ponašanja ne krije se uvijek lijenost ili bezobrazluk – često su razlozi puno složeniji.
Zašto djeca kasne?
- Nerazvijen osjećaj za vrijeme
Djeca u tinejdžerskoj dobi tek razvijaju sposobnost planiranja i procjene koliko im vremena treba za neku aktivnost. Njima “pet minuta” često znači – koliko god im se čini da je dovoljno. - Problemi s organizacijom i fokusom
Ako dijete ima teškoće s koncentracijom (čak i blagi ADHD), može mu biti teško pratiti vrijeme ili održati rutinu. Djeca često misle da imaju “još samo malo” vremena, a zapravo su već debelo u kašnjenju. - Odugovlačenje
Neka djeca odgađaju polazak jer ne žele prestati s nekom aktivnošću koja im je zanimljivija (igrice, mobitel, razgovor). Druga, pak, odugovlače iz stresa – jer ih čeka nešto neugodno ili teško. - Temperament i navike u obitelji
Ako roditelji često kasne, dijete upija taj obrazac. Djeca uče promatranjem, ne objašnjenjem – pa ako je “malo kašnjenje” uobičajeno kod kuće, i njima će postati normalno. - Emocionalni otpor
Ponekad kašnjenje ima značenje – dijete se ne želi pojaviti na treningu jer se ne osjeća dobro, u školi ga muči odnos s nekim, ili mu je previše obaveza. Kašnjenje tada postaje tihi oblik otpora.
Kako pomoći djetetu da postane točnije?
- Ne vikati – nego analizirati zajedno.
Umjesto kazni, pokušajte otkriti zašto kasni. Je li problem u vremenskoj procjeni, u nedostatku motivacije, u strahu ili jednostavno – u lošoj organizaciji? - Uvesti realne rutine.
Dogovorite zajedno vremenske korake – kad ustaje, kad kreće, koliko mu stvarno treba da se spremi. Ponekad pomaže jednostavna check-lista na vratima. - Koristiti vidljive podsjetnike.
Sat u sobi, alarmi na mobitelu, aplikacije koje odbrojavaju vrijeme – sve što pomaže da dijete vidi vrijeme, ne samo da ga zamišlja. - Učite ga da preuzme odgovornost.
Ako zbog kašnjenja zakasni na trening ili ne stigne nešto završiti – nemojte odmah spašavati situaciju. Prirodne posljedice često su najbolji učitelj. - Pohvalite točnost.
Kao i svaka vještina, i točnost se uči uz pozitivno potkrepljenje. Pohvala kad se dijete samo organizira vrijedi više od prigovora kad zakasni.
Nasljeđuje li se “kašnjenje”?
Ako kasni roditelj, hoće li onda i dijete “naslijediti” naviku kašnjenja ili pokupiti taj obrazac ponašanja?
Znanstvenici kažu da dio osobina koje utječu na kašnjenje – poput impulzivnosti, slabije koncentracije ili sklonosti odugovlačenju – može biti nasljedan, ali način na koji se manifestiraju ovisi o obiteljskim navikama. Dakle, nije presudno “genetski”, nego što se u obitelji potiče i tolerira.
foto: Freepik