Kada djeca odbijaju hranu najčešće nema panike jer je riječ o normalnoj fazi kroz koju prolaze
Samo roditelji djece koja odbijaju gotovo svaki zalogaj i većinu hrane znaju koliko je svaki obrok mučan i izazovan proces.
Savjeti i vodič za roditelje
Odbijanje hrane ponekad je normalna faza kroz koju prolazi većina djece
- Strah od hrane u drugoj godini djetetova života, smatraju stručnjaci, mogao bi biti i obrambeni mehanizam koji spašava toddlere od trovanja, odnosno da stave u usta sve na što naiđu
- Neko vrijeme toddleri mogu ograničiti količinu namirnica koje konzumiraju. Ova će faza s vremenom završiti, a kod neke djece će bit izraženija nego kod druge
- Dijete može odbijati hranu ako mu je nepoznata. Potrebno je da ju kuša i nekoliko puta prije nego ju prihvati.
- Djeca odbijaju dodatnu hranu kada su se dovoljno najela. Moguće je da vaše dijete jede manje hrane nego druga djeca u njegovoj dobi i to je sasvim normalno. Ako se dijete normalno razvija i raste, znači da konzumira dovoljnu količinu hrane
- Količina hrane koju djeca jedu neće biti ista svaki dan. Mnogi roditelji znaju uplašeno reagirati onih dana kada dijete odbija hranu, što god djeteta može stvoriti još veći otpor prema jelu.
Dijete može također izgubiti apetit jer:
- je umorno
- je bolesno
- ste vikali na njega
- ste ga prisiljavali da jede više hrane nego što može
- ste ga prisiljavali da jede hranu koju ne voli
- mu često nudite hranu koju ne voli i koja mu se gadi
- mu stalno preko dana nudite ili hranu ili nešto za piti
- ga požurujete za vrijeme obroka
- ima zatvor
- anemično je
Izbirljivost i odbojnost prema hrani, slažu se stručnjaci, faza je koja će vjerojatno proći, no nastavi li se dulji period vremena uz neke druge simptome, najbolje je posjetiti liječnika. Povremeno, odbijanje hrane može biti simptom i neke bolesti koja se može uspješno liječiti.
Postoje neka djeca koja su jako izbirljiva i osjećaju veliku odbojnost prema hrani, no nemaju nikakvih medicinskih problema. Takva djeca posebno su problematična u dobi od oko 18 mjeseci, ali njihovi “problemi” najvjerojantije su povezani s gadljivošću prema hrani koja im je prva predstavljen ai uvedena u jelovnik.
Ta djeca najčešće ne vole zaprljati svoje ruke i lice i često su osjetljiva na zvuk, dodir i miris. Ponekad djeca to prerastu i unaprijede svoje jedenje u dobi od otprilike pet godina. Posebno je važno da ta djeca nisu prisiljena jesti hranu koju ne vole jer to može uzrokovati da ju povraćaju i na posljetku utjecati i na njihov rast.
foto: David Goehring