Djeca ne znaju razgovarati s vršnjacima, nekad samo uz igrice
-Ne znam što bih pitala.
-Nemam o čemu razgovarati.
-Nemam što reći.
-Pitaj ti, meni je neugodno.
Djeca danas kao da sve češće ne nalaze teme za razgovor s vršnjacima, ne znaju kako komunicirati, niti o čemu. Kako se to dogodilo? Od generacije koja je odrasla satima na telefonu vezanom žicom do generacije koja ne zna prijatelju postaviti normalno pitanje. Ili generacije koja zna komunicirati samo ako simultano igraju igrice i komentiraju njenu radnju. Roditeljima tvrde da su se na takav način jako kvalitetno družili s prijateljima – iako nisu razmijenili niti jednu osobnu misao, podatak, niti uputili pitanje o stvarnom životu.
Tko je odgovaran za to?
Stručnjaci kažu – sve je to posljedica digitalizacije. U digitalnom dobu mnogi roditelji i učitelji primjećuju zabrinjavajući trend: djeca sve rjeđe razgovaraju licem u lice, a njihove komunikacijske vještine često su oslabljene. Iako tehnologija omogućava brzu povezanost, paradoksalno je da mnoga djeca danas teško grade međuljudske odnose i rješavaju konflikte u stvarnom životu.
Uzroci loše komunikacije među djecom
Prekomjerno korištenje digitalnih uređaja
Mobilni telefoni, tableti i računala nude instant zabavu, ali smanjuju vrijeme koje djeca provode u interakciji s vršnjacima. Komunikacija putem emotikona ili kratkih poruka ne uči djecu izražavanju osjećaja, slušanja i čitanja neverbalnih znakova.
Sve je manja sloboda igre igre
Mnogi roditelji osiguravaju djeci strukturirane aktivnosti, od dodatnih programa do organiziranih sportova. Iako su te aktivnosti važne, manjak slobodne igre smanjuje prilike za spontani razgovor, pregovaranje i rješavanje sukoba među djecom.
Pritisak i stres
Dijete koje je podloženo akademskim i društvenim očekivanjima često razvija strah od pogreške ili odbacivanja. Takav pritisak može smanjiti spontanost u razgovoru i otežati iskrenu komunikaciju s vršnjacima.
Nedostatak modela komunikacije kod odraslih
Djeca uče promatrajući odrasle. Ako u obitelji ili školi komunikacija uključuje kritiku, prekidanje ili nedostatak slušanja, dijete ne razvija zdrave obrasce interakcije.
I sve je više stručnjaka složno u mišljenju da su djeca zbog digitalizacije postala nijema, izbjegavaju druženja, “prave pustolovine” doživljavaju kroz igrice. Paradoksalno je što ih onda roditelji, kako bi to izbjegli, upišu na niz plaćenih, isplaniranih aktivnosti – što također dovodi do manjka spontanih razgovora. Roditelji se nadaju da će djeca upravo na takvim sadržajima naći prijatelje – pa iako dio djece to i ostvari, dobar dio niti tu ne premosti svoju socijalnu i mentalnu barijeru.
Kako raditi s djetetom koje “ne zna o čemu bi pričalo” s vršnjacima? Kako se postaviti?
Roditelji – ne miješajte se
Tu ne mislimo da se isključite iz djetetova života, ali prestanite mu davati savjete o svemu, raditi stvari umjesto njega i uvijek mu pružati lakši izlaz iz neke društvene situacije. Na primjer, nemojte vi dogovarati druženja desetogodišnjakinji. Neka to napravi sama jer bi za takav pothvat trebala biti itekako sposobna.
Ograničite vrijeme na digitalnim uređajima
Postavljanje jasnih granica korištenja ekrana potiče djecu da više komuniciraju uživo. Kratke, ali redovite pauze od tehnologije mogu biti učinkovite. Ili budite rezolutni i zabranite tehnologiju tijekom radnog tjedna, osim komunikacije s vršnjacima i razredom. Preko vikenda ju ograničite na razumno vrijeme.
Potaknite dijete na druženje
Dijete koje se ne želi družiti izmislit će sto razloga zašto ne – od toga da nitko ne može, nema koga pozvati, svi su mu dosadni i slično. Možete ga blago potaknuti da ostvari neki kontakt, ode na igralište ili se javi susjedu. Ako vidite da to nema uspjeha, možete jednostavno “narediti” djetetu da se javi prijatelju i pozove ga van. Naravno, ako dijete nema prijatelja – preskočite ovo jer sigurno tako i neće steći nove.
Modeliranje pozitivne komunikacije
Roditelji i učitelji trebaju pokazivati kako se konstruktivno rješavaju nesuglasice, kako se slušaju drugi i izražavaju osjećaji. Mogu također pokazati kako se započinju razgovori i razvijaju teme – živi primjeri su moćniji od verbalnih uputa.
Razvijanje emocionalne pismenosti
Učenje djece da prepoznaju i izraze osjećaje pomaže im u komunikaciji. Igre, priče i razgovori o emocijama jačaju empatiju i razumijevanje među vršnjacima.
Potičite razgovor kroz svakodnevne živote situacije i zadatke
Nitko si ne želi priznati da je možda i sam kao roditelj zanemario kvalitetan razgovor sa svojim djetetom. Zato, vrijeme je za ispravak. Potičite svakodnevno razgovor kratkim pitanjima koji zahtijevaju opširne opisne odgovore. Vježbajte razgovarati, ispitujte o osjećajima o idejama kako riješiti neku situaciju i slično.
foto: Freepik