Marko Prpić/PIXSELL
Dok su Vitomira Lončar i suprug Ivica Šimić glumili, njihova djevojčica Buga sjedila je u publici
Devedesetih godina široj javnosti popularna kao dječja voditeljica u šou Malavizija, Vitomira Lončar i svoju kasniju ali i raniju karijeru posvetila je radu s djecom. Osim svakodnevnog kontakta s mališanima, majka je danas 21-godišnje Buge koju je odgojila zajedno s glumcem Ivicom Šimićem.
S popularnom Buckom razgovarali smo o tomu kako ju je odgajala, čije je savjete slušala te kako je, s obzirom na to da su ona i suprug kazališni glumci, balansirala između rada s djetetom, kućanskih poslova i kazališne karijere.
-Suprug i ja nismo koristili nikakve ‘baka savjete’, a s literaturom smo se koristili samo u ranijoj dobi. Vrlo brzo smo vidjeli da s djetetom treba postupati kao s partnerom, a ne kao s nekim kome je potrebna pomoć jer svakog dana dijete treba sve manje pomoći, a više podrške podršku da razvijaju svoje vlastite kompetencije na svim područjima – ispričala je Lončar.
Pojasnila je da je tako već četveromjesečna Buga putovala s njima u kombiju čak u Berlin.
– Dok smo muž i ja bili na pozornici, čistačica bi ju čuvala i vozila u kolicima jer ju nigdje drugdje nismo imali ostaviti. Tako je i odrasla i sjedila je na gotovo svim našim zajedničkim predstavama, prije i poslije bi s nama slagala scenografiju, a kada je malo odrasla i shvaćala predstavu s njom smo i razgovarali o predstavi – kazala je Lončar prisjetivši se jedne situacije. Naime, vozeći se na predstavu u Čavle dvogodišnja Buga zaspala je u automobilu.
-Ona je zaspala, a i muž, ja i tehničar smo morali biti na sceni. Nismo ju mogli ostaviti samu u kombiju niti u garderobi jer ju probudila galama pa bi se prepala. Ljudi su nam kazali da se u blizini nalazi dječji vrtić, pa smo ju ondje odvezli i zamolili tete da ju pričuvaju, a kada se probudi da ju uključe u igru s drugom djecom i daju jesti – prisjetila se Lončar. Dodala je da su ih u početku svi osuđivali kakvi su to ljudi i roditelji no da se nisu dali smesti jer su ‘normalni ljudi’ ma što god to i značilo. Kada su se vratili, Buga se bila probudila i igrala s drugom djecom kao da i sama ide u vrtić pa se odmalena naučila na ‘neobične situacije’.
Stoga Lončar smatra da je dužnost roditelja učiniti dijete čim prije samostalnim, da samo izvršava svoje obaveze, da samo rješava svoje probleme kad se pojave i to od prvog dana. Tako je Buga postala samostalna od svoje treće godine, a odgajana je na principu ‘ono što si počela moraš i završiti’.
– Kada je imala pet godina rekla je da želi svirati violinu. Budući da sam violinu svirala i ja, pokušavala sam ju odgovoriti jer znam da je to jako teško i da zahtjeva puno truda. No, kako nisam uspjela kazala sam joj dobro, ići ćeš ali kada jednom kreneš u glazbenu školu moraš ju i završiti – ispričala je Lončar.
Dodala je da je Buga pristala na uvjete no u 3. razredu je natapala violinu suzama i željela odustati.
– Ja sam joj rekla da sam joj to i sama govorila no da je obećala da će ići u školu do kraja. Govorila je ‘Pa mama ja sam imala samo pet godina’ no ja sam joj rekla da je sama već tada bila odgovorna za svoje odluke. Sad kad je odrasla često mi kaže da mi je zahvalna što sam ustrajala da završi ono što je započela – ispričala je Lončar. Sve to obavljala je, kazala je bez vikanja i urlanja.
-Razgovor i demokracija do određene granice da, no obveze se moraju znat. Uvijek smo tako s njom postupali. Ako nešto zaista želi morala je pristati da će ići do kraja, onda nema odustajanja bez obzira na suze i negodovanje – rekla je Lončar. Ispričala je da ju je kći pokušala ‘kupiti’ i laskanjem da joj je
najbolja prijateljica.
– Kazala sam joj da sam joj ja mama, a ne najbolja prijateljica niti kućna pomoćnica da bi iza nje čistila. Mi smo partneri u zajedničkom životu – zaključila je Lončar.
