Autor: Lidia Vinković, prvostupnica studija socijalnog rada
Udomiteljstvo može trajati najdulje do 26. godine korisnika
Udomiteljstvo je izvaninstitucionalni oblik smještaja, koji je u Hrvatskoj, predviđen za djecu i odrasle osobe, a reguliran je Zakonom o udomiteljstvu. Naime, s ciljem zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta, sud izriče mjere koje uključuju privremeno povjeravanje skrbi udomitelju. Upravo je privremenost njegova ključna odrednica koja ga razlikuje od instituta posvojenja.
Korisnik ovog oblika smještaja može biti dijete, mlađa punoljetna osoba do završetka redovitog školovanja ili najduže godinu dana nakon završetka redovitog školovanja ako se ne može zaposliti, a najduže do 26. godine života ili odrasla osoba, kojoj je priznato pravo na socijalnu uslugu smještaja i upisana je u Registar smještenih korisnika.
Uslugu smještaja može pružiti udomitelj definiran kao predstavnik udomiteljske obitelji ili kao samac evidentiran u Registru udomitelja. Udomiteljska obitelj svojstvena je zajednica koju čine sam udomitelj, njegov bračni ili izvanbračni partner, djeca te drugi srodnici koji žive tom kućanstvu.
Što podrazumijeva udomljavanje?
Usluga smještaja korisnika podrazumijeva prihvat, stanovanje, osiguravanje prehrane, odjeće i obuće, održavanje osobne higijene korisnika, njegu i brigu o korisnikovom zdravlju, čuvanje, odgoj, podršku u obrazovanju, organiziranje slobodnog vremena, prijevoz te druge usluge ovisno o potrebama korisnika.
Vrlo je bitno spomenuti da dobna razlika između udomitelja i djeteta mora biti najmanje 18 godina, osim u slučaju srodničkog udomiteljstva. Svaki udomitelj, s obzirom na vrstu udomiteljstva, ima pravo na izvjesne naknade koje se financiraju iz državnog proračuna. Razlikujemo opskrbninu za potrebe korisnika, odnosno novčanu naknada namijenjenu podmirivanju troškova života korisnika te naknadu za rad udomitelja, odnosno izvjesnu naknadu samom udomitelju za pruženu skrb i uloženi trud u zbrinjavanju korisnika.
Prema potrebama korisnika razlikujemo tradicionalno udomiteljstvo, skrbničko udomiteljstvo te udomiteljstvo kao zanimanje. Udomiteljstvo kao zanimanje dijelimo na standardno udomiteljstvo te specijalizirano.
Upravo se uvjeti za obavljanje udomiteljstva razlikuju ovisno o vrsti udomitelja. Razlikujemo opće uvjete te posebne uvjete. Opći su uvjeti punoljetnost, poslovna sposobnost, hrvatsko državljanstvo, prebivalište i boravište u Hrvatskoj, osoba je mlađa od 60 godina, završila je najmanje srednjoškolsko obrazovanje te osposobljavanje za udomitelja, ispunjava propisane stambene uvjete te posjeduje suglasnost punoljetnih članova vlastite obitelji o obavljanju usluge udomiteljstva. No, primjerice, u slučaju skrbničkog udomiteljstva, udomitelj ne mora ispuniti uvjet godina, obrazovanja te osposobljavanja kao niti stambene uvjete.
Kako da udomiteljstvo postane zanimanje
Udomiteljstvo kao zanimanje regulirano je posebnim uvjetima. Da bi netko obavljao standardno udomiteljstvo kao zanimanje ne smije biti u radnom odnosu, obavljati samostalnu registriranu djelatnost obrta ili slobodnog zanimanja. Nadalje, nužno je da je udomitelj već pružao uslugu tradicionalnog udomiteljstva najmanje šest mjeseci te je u mogućnosti pružiti uslugu smještaja za troje djece ili četvero odraslih korisnika istovremeno. Isto tako, mora imati prebivalište na području jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba te imati odobrenje Povjerenstva za izbor udomitelja za obavljanje udomiteljstva kao zanimanja.
Kako specijalizirano udomiteljstvo podrazumijeva skrb za djecu s problemima u ponašanju ili teškoćama u razvoju, udomitelj mora imati završen najmanje preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij ili stručni studij pomagačkih profesija (socijalni rad, psihologija, socijalna pedagogija…) i najmanje godinu dana radnog staža u radu s djecom i mlađim punoljetnim osobama. Ukoliko potencijalni udomitelj ima završeno samo srednjoškolsko obrazovanje ili studij koji nije nužno pomagačkog karaktera, mora najmanje tri godine pružati uslugu tradicionalnog, specijaliziranog ili standardnog udomiteljstva.
U Hrvatskoj razvidno je neprekidno povećanje broja djece u institucijama te nedostatan broj udomiteljskih obitelji. Također, neravnomjerna teritorijalna zastupljenost udomiteljskih obitelji priječi kvalitetnu izvaninstitucionalnu skrb u cijelosti.
Razvidan je i nedostatak specijaliziranih te općenito dodatno educiranih udomitelja. Postojeći udomitelji navode nepostojanje adekvatne podrške i supervizije tijekom pružanja usluga smještaja. No, udomiteljstvo prvi je najbolji oblik skrbi koji može djelomice nadomjestiti obiteljsko okružje i omogućiti skrb sukladno individualnim potrebama svakog djeteta. Shodno tome, potrebno je značajnije promicati udomiteljstvo, a postojećim udomiteljima pružiti adekvatnu podršku i izvore informacija.
foto: Freepik