U kojoj dobi bi dijete trebalo moći tečno čitati?

Dijete bi trebalo početi tečno čitati u trećem razredu osnovne škole

Često znamo čuti kako se roditelji pohvale da je njihovo dijete počelo čitati već sa nepunih pet godina! I toj djeci čitanje kasnije možda neće predstavljati problem i postanu zaljubljenici u knjige. neka djeca nauče čitati tik pred školu, a neka se sa slovima susretnu u prvom razredu. Bez obzira na startnu poziciju, čini se da sve manje djece voli čitati i da čitaju sve lošije. Učiteljic0e nerijetko isprate prvašiće, drugsšiće, pa i trećaše na praznike uz savjete da nešto svakako čitaju i vježbaju.

Svako dijete je drugačije i ničije kvalitete čitanja nisu iste. No, istina je da bez vježbanja stvarno neće biti niti napretka. Mnogi roditelji se začude kada čuju svoje dijete kako čita jer su očekivali da to sve zvuči bolje. Djeci ne treba stvarati pritisak i očekivati da postanu izvrsni čitači preko noći, no neki napredak se kroz godine ipak treba ostvariti, pa je tako za očekivati da dijete u trećem razredu neće više slovkati već da će povezivati riječi i razumjeti ono o čemu čita.

kada ustvari dijete treba početi tečno čitati i u kojoj dobi imati neka realna očekivanja i kakva?

Kada očekivati tečno čitanje?

• Prvi razred osnovne škole (oko 6–7 godina) – djeca najčešće uče slova i spajanje slogova. Čitanje je još sporo i nesigurno.
• Drugi razred (oko 7–8 godina) – djeca bi već trebala moći pročitati jednostavnije tekstove samostalno i razumjeti njihovo značenje.
• Treći razred (8–9 godina) – većina djece u ovoj dobi dostiže razinu tečnog čitanja: čitaju bez zastajkivanja, povezuju riječi u rečenice i prate sadržaj.

Naravno, svako dijete razvija se svojim tempom – neki pročitaju prvu knjigu već s 5 godina, dok drugima treba duže.

Kako vježbati tečno čitanje

1. Čitajte svaki dan – kratko, ali redovito. Petnaestak minuta dnevno je sasvim dovoljno.
2. Birajte zanimljive tekstove – priče, stripove ili dječje časopise. Važno je da sadržaj motivira dijete.
3. Naizmjenično čitanje – neka dijete pročita jedan odlomak, a vi drugi. Time se smanjuje pritisak, a zadržava pažnja.
4. Ponovno čitanje iste priče – ponavljanje pomaže u sigurnosti i brzini čitanja.
5. Čitanje naglas – potiče bolju koncentraciju, izgovor i samopouzdanje.
6. Razgovarajte o pročitanom – pitajte dijete da vlastitim riječima prepriča priču. Tako učvršćuje razumijevanje teksta.

Što ako je dijete već veće, a još ne čita tečno?

Ako dijete u višim razredima još uvijek ima poteškoća, najvažnije je ne odustati od čitanja.

• Dječje knjige i dalje su dobra opcija jer sadrže jednostavan jezik, ali više teksta od slikovnica.
• Slikovnice su također korisne – pogotovo ako dijete osjeća nesigurnost. Slike pomažu razumijevanju i olakšavaju ulazak u priču.
• Stripovi i kratke priče mogu biti odličan kompromis – djeci su zabavni, a tekst je dovoljno kratak da ne preoptereti.

Najvažnije je da dijete čita materijale koje može pratiti i u kojima uživa, bez obzira na „dobnu preporuku“. Redovitom vježbom i uz podršku roditelja, čitanje se može značajno poboljšati.

Poruka roditeljima: Nemojte uspoređivati svoje dijete s drugima. Neka čitanje bude ugodno iskustvo, a ne obaveza pod pritiskom. No, to je iskustvo kojeg ga ne smijete lišiti iako bi ga dijete radije preskočilo i uhvatilo se igranja videoigrica. Svako dijete može razviti ljubav prema čitanju – uz strpljenje, podršku i pravu knjigu.

foto: Freepik