Trudnoća

Trudnice koje boluju od hiperemeze osnovale Facebook grupu za međusobnu potporu

Trudnice koje boluju od trudničke hiperemeze, stanju kod kojeg se javlja kontinuirano učestalo povraćanje osnovale su svoju Facebook grupu na kojoj se mođusobno podupiru. RIječ je o stanju koje je okarakterizirano gubitkom kilograma, narušenim nutritivnim vrijednostima u organizmu, stresom, dehidracijom, iscrpljenosti, te  još mnogim popratnim I težim uzročno posljedičnim tegobama koje se javljaju usred hiperemeze.

Glavni simptomi hiperemeze su iscrpljenost, mučnine i povraćanje, a najteži

Hyperemesis Gravidarum zdravstveno je stanje koje utječe na trudnice i odlikuje se teško mučninom i povraćanjem. Iako gotovo 70 do 80 posto trudnica može doživjeti redovite jutarnje mučnine, samo 1 posto njih proživi ekstremne simptome hiperemeze.

Kako prepoznatiiI preživjeti hiperemezu, kako si pomoći, od kuda krenuti, sve ovo su pitanja o kojima se više može saznati pristupom grupi. Primarna stvar grupe je utvrdjivanje dijagnoze, a tada kreće sve ostalo.

Facebook grupu Hyperemesis Gravidarum Support Group Croatia osnovala je Josipa Zekanović, a Facebook stranicu potpore Hyperemesis Gravidarum Ana Modrić. Danas su  grupa i stranica povezane i djeluju zajedno, a sve u cilju poticanja svijesti o hiperemezi. Iako nosi u nazivu ime Croatia, grupa okuplja članice sa područja cijelog Balkana, koje nastoje svojim savjetima i iskustvom pomoći svim onim ženama koje su suočene s ovim stanjem  I pružaju im potporu.

Njih 340 okupljeno je u ovo grupi i svakodnevnim angažmanom nastoje olakšati život onima koje se po prvi put susrecu sa hiperemezom, te i onima na čije je mentalno i fizičko zdravlje hiperemeza ostavila posljedice i nakon trudnoće.

Kada se govori o svijesti o hiperemezi, mjesec svibanj posvećen uje pravo tome, a 15. svibnja obilježava se Međunarodni dan svjesnosti  o trudničkoj hiperemezi. Stoga su se i članice ove grupe odlučile aktivirati u promotivnoj on line kampanji. Koliko je grupa narasla govori I činjenica kako imaju i podršku ostalih grupa i udruženja na svjetskoj razini.

Kako je sve počelo u Hrvatskoj?

Prošle godine Josipa Zekanović, nakon izrazito teške trudnoće, ekstremne hiperemeze koja ju je pratila svih devet mjeseci, te ostavila i vidnog traga na njenom zdravlju nakon, odlučila je osnovati grupu na Facebooku. Bila je članica stranih HG grupa gdje je naučila tek tada što je zapravo ekstremna hiperemeza, s kojom se treba boriti, te preživjet svih tih 9 mjeseci.

Ovo je bila njena druga trudnoća, a u prvoj je također patila od ekstremne hiperemeze svih 9 mjeseci. Stoga se nakon svega toga odlučila prihvatiti posla i uraditi nešto po tom pitanju, ne samo za sebe, već za sve žene koje su suočene s tom dijagnozom.

Priča Ane Modrič je slična, tijekom prve HG trudnoće, u cilju svjesnosti i informiranja o hiperemezi, osnovala je svoju sranicu potpore. Josipa i Ana djeluju zajedno sa svojim udruženim virtualnim zajednicama, malim koracima približavaju se velikim ciljevima.

Kako prepoznati hipermezu?

Kako je to patiti od hiperemeze, najčešće se opisuje da je to jednako osjećaju kao da si na brodu usred najveće oluje sa najgorim mogućim oblikom morske bolesti. Posljedice hiperemeze uspoređuju se sa gladovanjem, boravkom u pustinji, obzirom da hrana I probavljanje iste u ovom slučaju ne idu nikako zajedno pod ruku.

Zamislite da bolujete od viroze par dana, povraćate, ne možete jesti, malaksali se, nemate snage, dehidrirani, sve vas boli… Upravo tako žive žene koje se bore sa hiperemezom. Definitivno nije ugodno, a ni zdravo povratiti po 20 ili 30 i više puta u danu, 24 sata.

Ne jedete ništa, jer ni ne možete zadržati ništa, sve ide van. Takozvana sigurna hrana ograničena je na minimalan izbor namirnica, a kod nekih taj termin uopće ne postoji.

I taj mali gutjaj vode koji bi vas možda prividno spasio, neke  može koštati kontnuiranog povraćanja po par sati u komadu. Priče kako na primjer đumbir, bademi, i ostale namirice pomažu i olakšavaju stanje, kod ekstremne hiperemeze ne drže vodu. U ovom slučaju jedini spas je u medicinskoj terapiji, liječenju. Medicinska terapija podrazumijeva uzimanje lijekova, hidracijom u vidu infuzije, te u najtežim slučajevima uvođenje nazogastrične sonde, što je najčešće praksa u stranim zemljama. Hrvatska i susjedne zemlje su daleko od toga, možemo s pravom reći svjetlosnim godinama poznavajući sustav, te vodeći se svjedočanstvima žena okupljenim u hrvatskoj HG grupi. Infuzija je u najčešćim slučajevima jedina dostupna opcija, a sve naravno ovisi o procjeni struke.

Žena koja pati od hiperemeze također se nerijetko bori i protiv depresije, anksioznosti. Mentalno zdavlje u ovakvim situacijama je vrlo krhko. Okolina, pa i struka u nekim slučajevima ponekad ne pokazuju dovoljnu dozu empatije ili interesa za bavljenjem ovakvim slučajevima, a tu upravo uskače ova virtualna kampanja.

Preživjeti hiperemezu, posebice onu ekstremnu je izazov života, dani su doslovno odbrojavani, svaki je isti, jako težak, čovjek tek tada shvaća kolika je granica boli I koliko se mora boriti za život. U takvim danima ukoliko dolazi do depresije, anksioznosti nerijetko se javljaju I suicidalne misli, treba izdržati povraćanje po cijeli dan i noć, I to preko 200 dana kod nekih žena. Prisutan strah za nerodjeno dijete, kako uopće prospavati noć ili preživjeti sljedeći dan, jedna su od mnogih pitanja s kojima se suočavaju žene koje pate od hiperemeze.

Hiperemeza je nešto što je prisutno, nešto pred čime se ne bi smjele zatvarati oči I stavljati pod tepih. Osobe koje boluju od HG-a trebale bi imati maksimalnu podršku I razumijevanje partnera, struke I okoline. To nisu žene koje su lijene, koje su slabe ili u najgorem slučaju kako ih se nekad, zbog manjka razumijevanja, prikazuje kao preosjetjivima.

Bolujući od HG možete slobodno zaboraviti na normalan život, jer I najosnovije stvari poput oblačenja odjeće  tuširanja, odlaska na wc predstaljaju izazov, te su takve žene ovisne o pomoći okoline. Ukoliko ne nailaze na to, tada mentalno zdravlje postaje upitno. Bol koja je prisutna u cijelom tijelu, nemogućnost kretanja zbog vrtoglavica i slabine I povraćanja, obolijevanja bubrega zbog dehidracije, oštećenje probavnog trakta uslijed ekstremnog povraćanja želučane kiseline, krvi, konstipacija uslijed nemogućnosti konzmiranja hrane, … Sve ovo prati hiperemezu.

Ponekad HG nije završio činom poroda, tegobe se nastavljaju, povraćanje može biti prisutno i dalje, a može trajati mjesecima, ali i godinama, štitnjača otkazuje poslušnost, zubi, kosa i nokti također obolijevaju….Isto tako prisutan je strah od hrane, tako da kod ponekih  se javlja averzija prema hrani, dok neke nadoknađuju unošenjem enormnih količina hrane, kao nadoknada onoga što nije bilo moguće za vrijeme trudnoće. U oba slučaja dolazi do metaboličkih poremećaja gdje je potrebna medicinska intervencija.

Budući da je grupa koja pomaže ovim ženama isključivo društvena, nije medicinskog karaktera, u grupi u su prisutne I članice čija je profesija povezana sa medicinom, te i psihologijom, tako da se može reći kako djeluju kao jedan mali virtualni SOS centar, jer i nečija lijepa riiječ može učiniti čuda, pogotovo u trenucima kada misliš da ne možeš više izdržati, da si gotov I da nema dalje.

U hrvatskoj grupi apeliraju kako žene sa HG-om imaju prava na liječenje I medikaciju, imaju pravo na dijagnozu, imaju pravo na informacije, senzibilnost okoline I struke, imaju pravo na zdravlje. Podržimo ih i pokažimo 15. svibnja da smo uz njih.

Foto: HG Support Group Croatia Hyperemesis Gravidarum

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.