Trešnjevka sjever nije za svakoga – pogotovo za one koji traže miran život
Gradska četvrt Trešnjevka – sjever nalazi se u zapadnom dijelu Zagreb, između Savske ceste na istoku i Zagrebačke ceste na zapadu, dok je na jugu omeđena Ljubljanskom avenijom, a na sjeveru željezničkom prugom.
Površina četvrti iznosi oko 5,8 četvornih kilometara, što je čini jednom od manjih, ali izrazito gusto naseljenih gradskih cjelina. Prema novijim podacima, ima oko 52–53 tisuće stanovnika, što znači vrlo visoku gustoću naseljenosti.
Točan broj djece varira po izvorima, ali s obzirom na strukturu stanovništva i velik broj kućanstava, riječ je o četvrti sa značajnim udjelom djece i mladih obitelji, osobito u naseljima poput Voltina i Rudeša.
Trešnjevka – sjever je tipičan “stari zagrebački kvart” koji se posljednjih godina brzo mijenja. Nekada su prevladavale prizemnice i manje kuće, dok danas sve više prostora zauzima novogradnja i veće stambene zgrade.
Grad pokušava ublažiti te probleme kroz urbanističke promjene i povećanje zelenih površina, ali pritisak gradnje i dalje je velik, a i prometne gužve sve su intenzivnije.
Privlači mlade obitelji
Trešnjevka – sjever i dalje se smatra poželjnom četvrti za život mladih obitelji, ponajprije zbog svoje dobre lokacije i razvijene infrastrukture. Blizina centra grada, velik broj osnovnih škola i vrtića te dobra povezanost javnim prijevozom čine svakodnevni život organizacijski jednostavnijim. Roditelji u ovoj četvrti imaju na dohvat ruke većinu sadržaja potrebnih za obiteljski život – od trgovina i zdravstvenih ustanova do sportskih i rekreativnih aktivnosti za djecu. No, ovo nije četvrt za svakoga, a pogotovo ne za one koji žele mir, privatnost i tišinu.
Kako predsjednik gradske četvrti nije želio ništa komentirati, niti se po tom pitanju oglasio, o stanju i razvoju četvrti porazgovarali smo s drugim sugovornikom, vijećnikom Mariom Vučićem. On smatra da bi Trešnjevka mogla ići i u boljem smjeru te da bi ulaganja trebala biti konkretnija.
-Ukupno gledajući ono što je posljednjih godina uloženo je premalo jer je infrastruktura je većim djelom prethodno izgrađena te se broj novih mjesta za djecu nije značajno povećao. Trenutačno imamo na primjer dvadesetak dječjih parkova, ali nisu svi u dobrom stanju i pitanje je njihove upotrebljivosti te korištenje samih sadržaja. Još važnije pitanje je prilagođenost dobi djece, jer su u većini parkova susreću djeca od jedne do 15 godina, što nije dobro rješenje, koje može dovesti do određenih međusobno izazovnih situacija, ako znamo da su različiti interesi djece ovisno o dobi- zaključio je Vučić, a taj problem uočen je i od strane predstavnika drugih četvrti.
Naime, za tinejdžere gotovo pa nema prilagođenih parkova ili igrališta. Vučić dodaje kako je vijeće gradske četvrti ove godine u planu komunalnih aktivnosti velik dio novca (7 od ukupno 16 stavki) usmjerilo na uređenje igrališta i zelenih površina. Smatra da se stanje mora poboljšati te pitanje kvalitete i sigurnosti takvih sadržaja često naglašava i kroz rad samog Vijeća.
Nezadovoljan je i održavanošću i stanem školskih igrališta, uz komentar da bi se sve dalo riješiti uz predani i koordinirani rad. A ne bi škodilo niti povećanje sredstava.
-Posebno zabrinjavanja stanje sportskih igrališta kod škola. Sama obnova i izgradnja ovih objekta u Zagrebu u najvećoj mjeri je išla s nacionalne razine, odnosno Vlade RH, kao što su financiranje cjelodnevne nastave, obnova objekata od potresa te su tu napravljeni pomaci. Postoje ulaganja od strane Grada, ali s obzirom na nedostatak objekata, posebno dječjih vrtića, ovome se treba posvetiti značajna pažnja jer su realno roditelji u velikim problemima. Ugroženo je pravo djeci da već od najranije dobi pohađaju vrtiće, a roditelji da se mogu normalno vratiti svojim radnim mjestima. Svi poznajemo u svom okruženju ovakve slučajeve, a mnogi su se i sami i sami našli u vrtlogu prepreka – razmišlja Vučić.
Problem masovne izgradnje
Osim nedostatka vrtićkih kapaciteta, što će se s vremenom još i pogoršavati zbog masovne izgradnje Trešnjevke i doseljavanje mladih obitelji u nove zgrade, ovaj vijećnik smatra da bi trebalo povećati i broj parkova – ali tako što bi oni postali prostrani prostori koji bi nudili velik broj sadržaja i bili dostupni svim stanovnicima četvrti. Za te zadaće zaduženima smatra sve oni koji imaju bilo kakvu javnu ulogu i koji su trenutačno zaduženi za upravljanje gradom jer su u njihovim rukama sredstva odlučivanja.
Kao i u drugim četvrtima, jedan od gorućih problema je promet i sve ono što povlači za sobom – sigurnost djece, ali i problema općenito, nedostatak parkinga te svekvartovski kaos.
-Posljednjih smo godina imali niz primjera gdje se ovaj problem pokušava riješiti da nastane drugi veći problem, skrate se ulice, postave stupići, oduzmu mjesta za parkiranje bez da je osigurano alternativno rješenje. Sve to dovodi do nervoze i zabrinutosti onih koji žive na određenom području Trešnjevke sjever. Nedostaje sustavnost i razumijevanje različitih potreba stanovnika, gleda se samo iz jedne perspektive. Ljudi u našem kvartu imaju potrebu za pješačkim i biciklističkim stazama, ali jednako tako mora biti osiguran promet za motorna vozila, a posebno parking kod škola i vrtića kad djeca dolaze u svoje obrazovne ustanove – smatra Vučić.
Nakon prometa – bilo bi poželjno riješiti i nedostatak sportskih objekata. Vijećnik Mario Vuči kazao je kako se to dodatno osjeća zbog zatvaranja Doma sportova, na kojem radovi već sada su u kašnjenju. Kroz tjedan dan se zatvara i Zimsko plivalište, što će dodatno djeci uskratiti sportske programe i otežati roditeljima vožnju na treninge jer će se neki klubovi prisilno premjestiti u druge kvartove.
Slična je situacija, primijetio je, i s glazbenim i plesnim programima te za takve slučajeve, očekuje hitnu reakciju i bolja rješenja od strane Grada.
-Smatram da bi dugoročno trebalo promisliti o hibridnom modelu, gdje oni koji nude programe moraju osigurati financijsku održivost i dugoročnost, a paralelno zadovoljiti javni interes. Nema smisla dobiti termine u Mjesnom odboru ili neki drugi javni prostor, pokrenuti program u jednoj godini i iduće godine ne dobiti taj program u istim terminima. Sve te procese treba administrativno pojednostaviti i stavit ih u realne okvire, koji su prilagođeni svim građanima. Vlast ne smije imati samovolju, koja će ovisiti o dojmu i percepciji onih koji sjede i vode mjesne odbore i gradsku četvrt – rekao je Vučić.
Od projekata koje bi on volio vidjeti, to su ponajprije obnova osnovne škole kralja Tomislava te proširenje kapaciteta njene susjed, osnovne škole Julija Klovića. No, najviše bi ga veselio neki projekt edukacije stanovnika Trešnjevke putem kojeg bi oni učili i razvijali empatiju i strpljenje jedni prema drugima što bi nam svima omogućilo ugodniji suživot.
Zagreb, pa tako i Trešnjevku sjever smatra se relativno sigurnom gradskom četvrti za život Ipak, treba imati na umu da je prema neki dan objavljenom izvješću policije o sigurnosti i Gradu Zagrebu, Trešnjevka sjever na ne baš slavnom drugom mjestu po stopi kaznenih djela (977). Bez obzira na navedeno, Vučić smatra da policija obavlja dobra posao jer se većina tih djela riješi, a građani bi, poručuje, trebali sami primjećivati sumnjive situacije, paziti jedni na druge, a ponajviše na najmlađe.
A kada je već o sigurnosti najmlađih riječ, vijećnik je pozdravio i rušenje opasnog objekta preko puta osnovne škole Julija Klovića, odnosno derutna zgrada koja je ozbiljno ugrožavala ne samo djecu nego i sve prolaznike.
Kad se mane i vrline zbroje, Vučić Trešnjevku ipak smatra posebnom i prekrasnim mjestom za odrastanje.
-Duh Trešnjevke i ritam kvarta zaista su posebni. Iako je četvrt gusto naseljena i nedostaje vrtića te su škole prenapučene, nema razloga ne uživati u svemu što omogućuje. Smatram je poželjnom za odrastanje, prije svega jer ima razvijenu mrežu škola, vrtića i sportskih sadržaja, kao i javnog prijevoza. Blizina centra grada, parkova i različiti kulturni sadržaji dodatno doprinose kvaliteti života djece i njihovih obitelji – pojasnio je Vučić. Dodao je kako je subotnja špica oko placa neprocjenjiva vrijednost, a zanimljivo je da su to mnogi naši sugovornici primijetili i u svojim četvrtima. Također, ne treba zanemariti da je subotnji odlazak s djetetom na plac tradicija koja se gradi i usvaja od malih nogu. A kad se u toj vrevi sretnu još i prijatelji, sve se nastavi ritualom subotnje kave, po mogućnosti na suncu. Upravo to sviđa se i vijećniku Vučiću.
-Poznavati susjeda i razmijeniti lijepe i tople riječi često je važnije nego sve zgrade oko nas. To je Trešnjevka sjever – zaključio je.
Roditelji pak ističu kako život u ovoj četvrti ima puno prednosti, ali i mana.
Od glazbene škole do mjesta za druženje
-Ovaj kvart je nekoć bio puno drugačiji – mirniji i tiši. Djeca su se mogla neometano igrati u nekoj sporednoj ulici, automobil ne bi prošao po pola sata. Danas je lice Trešnjevke znatno drugačije, nekome se to sviđa, nekome ne. Djeca ovdje imaju puno mogućnosti – što za izlaske i druženja, što za kulturne i sportske aktivnosti. Klinci se najradije okupljaju na Domu sportova, na školskom igralištu ili u parku zvonka Špišića pa je velika mogućnost da će tamo zateći nekog od prijatelja, potrebno je samo „baciti krug“ – ispričala nam je Marija Blažević, majka dvoje djece.
Što se sportskih aktivnosti tiče, puno ih nudi i škola, tu je pa je roditeljima nekada najjednostavnije izabrati tu opciju i poslati dijete na trening u školu. No ima i sportskih klubova, a djeca ponajviše treniraju nogomet i plivanje.
-Četvrt ima i glazbenu školu, Centar za kulturu u koji ne idemo prečesto, više smo kad su djeca bila mala i poneku manifestaciju, ali te manifestacije budu dosta skromne i trebalo bi ih malo „pojačati“ jer to i djeci i roditeljima nedostaje – primijetila je Lončarić.
Boris Dragić kao prednost za roditelje male djece navodi blizinu bolnica, Vinogradske i Klaićeve koja iako je u drugoj četvrti, na razumnoj je udaljenosti. Nije propustio navesti i da Trešnjevka ima nekoliko solidnih pedijatara te da je hitna pedijatrija također tu, odnosno u Zvonigradskoj ulici.
– Ne bismo ovaj kvart mijenjali ni za što. Puno je parkova nadohvat ruke, ali i manjih parkića ako želite promjenu i manje gužve. Sve je dobro povezano ,ako želite na neko događanje u grad s djecom, na tramvaj i za 10 minuta ste do centra. Ima se gdje za prošetati i djeci je uvijek zanimljivo – komentirali su jedni roditelji iz Ozaljske ulice.
Kvart uglavnom svi smatraju sigurnim jer nekih većih problema nije bilo, iako se spominju slučajevi nasilja i uništavanja imovine od strane pojedinih učenika iz Osnovne škole kralja Tomislava. Unatoč tome što je dvorište „pokriveno“ kamerama, kao da ničemu ne služe.
-Tu zna doći puno bahate djece, uništavaju ogradu, bacaju stvari, mašu granama, gađaju se kamenjem, prostače…ako ih se upozori, odgovaraju bahato, nasilno. Ne razumijem zašto se ne uvede malo reda, i zašto se to igralište koje je važno mjesto okupljanja za svu djecu malo ne u redi i ne očisti, a one koji u međuvremenu prljaju i uništavaju kazni društveno korisnim radom – odnosno čišćenjem isto – zapitao se Vlado Kancijan.
Centar za kulturu Trešnjevka važan je pak dio kvartovskog identiteta, što nam je potvrdila i djelatnica centra, Lovorka Mihanović.
Ona smatra da kulturne organizacije i centri za kulturu u lokalnim zajednicama imaju važnu ulogu u odrastanju djece jer stvaraju prostor u kojem se susreću kreativnost, igra, učenje i zajedništvo. Djeca kroz umjetničke aktivnosti razvijaju maštu, sposobnost simboličkog mišljenja i emocionalnu pismenost, a upravo su ti elementi važni za cjelovit razvoj djeteta.
-Umjetnost je za djecu jedan od prirodnih načina istraživanja svijeta. U tom smislu kulturni programi imaju posebnu vrijednost jer nude prostor koji nije strogo evaluativan, nego poticajan i otvoren. Dijete u takvom okruženju može slobodno istraživati, eksperimentirati, pogriješiti i ponovno pokušati, a upravo takvi procesi jačaju samopouzdanje i osjećaj vlastite kompetentnosti. Posebno je važno što su kvartovski centri za kulturu dio svakodnevnog života zajednice. Djeca ondje dolaze s roditeljima, vršnjacima ili školom i postupno razvijaju osjećaj da kultura nije nešto udaljeno ili rezervirano za posebne prilike, nego nešto što pripada njihovom vlastitom prostoru i iskustvu odrastanja. Ta dostupnost kulture u neposrednom okruženju dugoročno oblikuje kulturne navike i odnos prema zajednici – poručila je Mihanović.
Kultura kao učitelj pažnje, kreativnosti i emocionalnog doživljaja
Shodno tome, Centar za kulturu Trešnjevka važan je obiteljski sadržaj, a programi su osmišljeni tako da prate različite razvojne faze djetinjstva, od najranije dobi pa sve do adolescencije. Najviše sudjeluju djeca predškolske i osnovnoškolske dobi, koja u Centar dolaze kroz kazališne programe, radionice te različite kreativne i edukativne aktivnosti. Posebno velik interes postoji za programe namijenjene najmlađoj publici. Program BeboKaz, namijenjen bebama i maloj djeci, temelji se na kazalištu prilagođenom ranoj dobi. Takve predstave ne oslanjaju se samo na priču, nego na senzorna iskustva – pokret, ritam, zvuk i vizualne elemente. Djeca u njima sudjeluju kroz percepciju i reakciju na scenske podražaje, čime se potiče razvoj pažnje, osjetilne percepcije i emocionalnog doživljaja umjetnosti. Uz kazališne programe, velik interes postoji i za kreativne radionice te dramske programe, poput rada u Dramskom studiju CeKaTe-a, u kojem djeca i mladi tijekom godine razvijaju vlastite predstave i sudjeluju u cijelom scenskom procesu. Takve aktivnosti ne razvijaju samo scenski izraz nego i niz važnih socijalnih vještina.
U CeKaTe-u smatraju kako kultura i dalje dosta dobro parira digitalnim izazovima te da dječja potraga za neposrednim iskustvom postaje još izraženija.
-Upravo u tome centri za kulturu imaju važnu ulogu, oni nude mjesto susreta, stvaranja i zajedničkog iskustva koje se ne može u potpunosti zamijeniti digitalnim sadržajem. Takvi prostori omogućuju djeci da se uključe u aktivnosti koje potiču aktivno sudjelovanje, komunikaciju i kreativnost, a ne samo konzumaciju sadržaja. Umjetničke aktivnosti poput kazališta, glazbe, likovnog stvaralaštva ili kreativnih radionica omogućuju djeci da aktivno sudjeluju u stvaranju, izražavaju vlastite ideje i kroz umjetnički proces bolje razumiju svijet oko sebe. Takva iskustva doprinose i razvoju samopouzdanja, osjećaja pripadnosti te sposobnosti da djeca artikuliraju vlastite misli i emocije. Suvremeni centri za kulturu nastoje pritom povezivati tradicionalne umjetničke forme s novim medijima i temama koje su djeci bliske. Time kultura ostaje relevantna i otvorena novim generacijama, a djeci se pruža mogućnost da tehnologiju koriste i kao alat za kreativno izražavanje, a ne samo kao oblik zabave ili pasivne konzumacije sadržaja – kazala je Mihanović.
Upravo takva iskustva često postaju važan dio odrastanja jer djeci omogućuju da razviju odnos prema umjetnosti, zajednici i vlastitoj kreativnosti. Djeci danas možda treba tehnologija, ali jednako im trebaju i mjesta na kojima mogu stvarati, susretati se i otkrivati svijet izvan ekrana.
U svakom slučaju CeKaTe ostaje važan dio trešnjevačkog identiteta i odrastanja, sadržaj koji je djeci potreban u brzom svijetu i sve bržem odrastanju, pogotovo na užurbanoj Trešnjevci.
foto: Sanja Bubalo