Trebaju li djeca iskusiti okus poraza i je li dobro za njih da uvijek pobijede?
Neki roditelji se žale kako djeca danas ne poznaju okus poraza. Medalje za svako mjesto pa i zadnje, pehar za pobjednički i gubitnički tim. Nitko nije posljednji, bravo za sve, jesi zadnji ali nikako nisi izgubio .
Nekada je pak bilo drugačije i dobro se znalo tko osvaja nagradu, a tko ne. Tko se penje na postolje, a tko ostaje dole.
Lijepo je poticati atmosferu tolerancije i duha u kojoj niti jedno dijete neće biti povrijeđeno, no je li to ispravna atmosfera? S jedne strane djeca koja su bolja gube motiv za natjecanjem ,a dijete koje očito zaostaje ne dobiva realnu sliku o sebi i ne uči od malih nogu kako se nositi s porazom.
S druge strane, možda previše realnosti može slomiti dječji duh, uništiti mu samopouzdanje i općenito ga obeshrabriti u daljnjim akcijama i bavljenjem nekim sportom da ne kažemo kako je teško roditelju nositi se s dječjim suzama i zapomaganjima.
Što je onda bolje? Pustiti da svi budu pobjednici i nagrađeni ili povući granicu i jasno dati do znanja da djeca trebaju očvrsnuti kroz poraz?
Sukob mišljenja među stručnjacima
Razmišljanja različitih stručnjaka sukobljavaju se na ovom području. Naime, jedno istraživanje tako pokazuje da su trofeji su također izvrstan način za potaknuti djecu koji nisu toliko nadareni sportaši da nastave igrati – i da ih nagradite za njihov trud. Nadalje, istraživanje tumači da mladi ljudi koji sudjeluju u timskim sportovima imaju bolje socijalne vještine i fizički su spremniji od onih koji to ne čine. Bavljenje sportom također uči upravljanju vremenom i rješavanju problema – dvije stvari koje pomažu djeci u školi i životu.
S druge strane, neki dječji psiholozi tvrde da je najgore što možete napraviti za dijete na njegovu razvojnom putu su “namještene pobjede”. Odnosno: namjerno ga pustite da kod kuće pobijedi na društvenim igrama, uvijek dobije nagradu bez obzira na izvedbu, dobije neku vrstu medalje iako jedva i sudjelovalo jer m use nije dalo.
-Život nije takav. Roditelj bi trebao pripremiti svoje dijete da bude socijalizirana odrasla osoba, a to će napraviti ako ga pripremi za životne gubitke. Bilo da se radi o jednostavnoj igri, debati, utrci ili natjecanju, dopustite li djetetu da nezasluženo odnose “pobjedu”, činite mu više štete nego koristi – istaknula je socijalna psihologinja sa 30 godina iskustva.
Evo koje razloge navodi.
Dijete misli da ima kontrolu – i to nije dobro za njega
Te male pobjede koje dopuštate djetetu i koje se čine tako bezazlene u stvari su temelj za jako štetan presedan. Ako pustite djetetu da vas lažno pobijedi u nečemu, to dramatično utječe na vašu vezu. Zašto? Zato što dijete mora naučiti gledati roditelja kao nekoga tko ima kontrolu i tko zna da ono nije legitimno pobijedilo. Kada vidi da roditelj popušta, dijete misli da ono preuzima kontrolu i tako će se početi i ponašati. A vjerovanje djeteta da ono preuzima kontrolu nad roditeljem može utjecati na to da izraste u izrazito anksioznu osobu čija očekivanja nisu ispunjena.
Naime, djecu očvrsne trenutak kada znaju da je njihov roditelj jak, kada će istupiti i posložiti stvari na njihovo mjesto, bez obzira što to djetetu trenutno ne odgovara.
Loš gubitnik
-Kada gledamo odrasle kako loše podnose poraz, to izaziva podsmijeh, zgražanje, pa čak i neugodu – tumače psiholozi, stoga je podučavanje djeteta strategijama suočavanja s porazom jako važno.
Objasnite djetetu da kada dva tima igraju utakmicu, postoj i pobjednik i gubitnik, nema sredine.
Roditelj pritom može biti ponosan i na dijete koje je dalo sve od sebe i izgubilo i na ono koje je igralo osrednje ali je njegov tim pobijedio. Ali objasnite mu svoje stavove na idući način.
-Ne možete svi biti pobjednici. Ponosan sam na tvoj trud i sudjelovanje, no ne bih osjećao isti ponos da si pobijedio u namještenoj utakmici. Zato se bilo kakvo natjecanje ne smije namještati i pobjedu odnosi onaj tko je to zaslužio – savjet je psihologa kako to zdravo objasniti djetetu.
Ako pak dijete uvijek pobjeđuje, čak i kad ne pobjeđuje, prvi poraz u životu primit će znatno teže i burnije nego što to možete očekivati.
Promjene u načinu odgoja
Današnji pristupi roditeljstvu gotovo su neprepoznatljivi u odnosu na ono što su bili prije pola stoljeća. Iako se mnogi psiholozi slažu da je prelazak s više ‘disciplinarnog’ stava na promišljeniji pozitivan potez, objašnjava da postoji opasnost od “pretjerivanja”. Dopuštanje djetetu da doživi samo pobjede i namještene pobjede može biti dio toga. Ali zašto su roditelji uopće u iskušenju da to učine?
-Mislimo da su roditelji uplašeni i da žele drugačiji odnos sa svojom djecom nego u prošlosti, kada su stvari često bile autoritarnije i po principu “radi kako ti kažem”. Sada roditelji žele manje konfrontacijski odnos sa svojom djecom. Ali treba ih poticati da djeci prenesu društvena pravila, a pobjeda, poraz i suočavanje s istim dio su toga – objasnili su stručnjaci.
Zašto je važno da djeca iskuse poraz?
Iskustvo poraza ključno je za razvoj otpornosti, emocionalne zrelosti i realne slike o sebi. Kada djeca nauče nositi se s neuspjehom, razvijaju upornost, samopouzdanje i sposobnost suočavanja s izazovima. Poraz ih uči važnim životnim lekcijama – kako analizirati greške, poboljšati se i pokušati ponovno. Djeca koja se nikada ne susretnu s porazom mogu teže podnijeti neuspjehe u odrasloj dobi, što može utjecati na njihovu motivaciju i mentalnu snagu. Zato je važno da ih roditelji i odgajatelji nauče da poraz nije kraj, već prilika za rast i učenje.
Kako zdravo objasniti poraz djetetu?
Psiholozi savjetuju da roditelji trebaju djetetu jasno prenijeti poruku:
- “Ne možete svi biti pobjednici, ali važan je trud i sudjelovanje.”
- “Ponosan sam na tebe bez obzira na ishod, ali pobjeda treba biti zaslužena.”
- “Svaki poraz je prilika da postaneš bolji i jači.”
foto: Freepik
–