Blog Mamina posla Istaknute teme

Termalni raj ili pakao? U toplicama neviđene gužve, nered, skupoća…

toplicama

U toplicama očekujete odmor i mir – ali dobijete sve osim toga

Ovih dana kako se temperature spuštaju razmišljam o odlasku u toplice, sve u iščekivanju hoće li djeca zdrava dočekati vikend, jer svakog dana drugo od njih grebe grlo.

Htjela bih otići u neke toplice gdje još nisam bila, ali da ima tobogana i zabave, a ne tri i pol bazena predstavljena kao veliki termalni raj. Kako ponuda s obzirom na kriterije nije velika, proučavam cijene i onih nekoliko koje su mi na stalnom repertoaru da vidim je li bilo drastičnih promjena.

Ne znam, iskreno, ne mogu se sjetiti kolike su cijene bile, ali prosječan termalni raj vikendom za četveročlanu obitelj teško će se naći ispod 70, a gdjegod i 80 eura. No, na jednoj stranici u oko su mi upale i recenzije jednih poznatih, susjednih nam termi. Nisu bile dobre. Znate ono kada pročitate lošu recenziju ali toliko negdje želite otići da odete bez obzira na upozorenja? Ovo je suprotan slučaj. Napisano je toliko toga lošeg da ću razmisliti hoću li više tamo i otići.

Prvo, kažu ljudi, gužve su nenormalne. Nemoguće je naći mjesto, a u bazenu je plivanje više utopija nego mogućnost. Čovjek na čovjeku, tužne sardine u toploj vodi koje su samo htjele ugodan, topao vikend.

Cijene otišle j nebo, smještaj, hrana i sve ostale usluge – a kvaliteta ne prati cijenu. Zavjese se raspadaju, uređenje iz 19og stoljeća, hrana uvijek ista, a osoblje postalo staršno neljubazno i navodno prevrće očima na svaki upit.

-Slovenci su jako razmaženi i osjećaju se kao kraljevi kada dođu na našu obalu, prigovaraju za svaku glupost, traže sve i svašta, a njihova usluga nije ustvari niti blizu našoj. Oko smještaja često prigovaraju, a niti njihov nije na nekoj visini – komentirali su ljudi.

-Obična voda u bokalu je 2.5 eura – dodao je netko.

-Ne ograničavaju ulaz vanjskim posjetiteljima, iako su hoteli puni, nismo mogli niti garderobni ormarić dobiti – žalili su se ljudi.

Ipak, vrhunac prigovora je bila gospođa koja je pala u bazen i ozlijedila nogu, ispostavilo se da na bazenima nema spasioca, pa su je izvlačili drugi kupači. Nakon što je izvučena na suho, osoblje toplica nije imalo niti zavoj niti bilo što da joj na brzinu zbrine ozlijeđenu nogu dok ne dobije konkretnu pomoć.

Usto, posjetitelj isu zaključili kako ne postoji niti jedan telefonski broj gdje bi mogli uputiti svoje primjedbe, a na navedeni mail nitko ne odgovara.

No, prenapućenost popularnih toplica vikendom u ovo doba godine nije problem samo ove destinacije. Ipak, ljudi ne posustaju. Naravno, nitko se ne želi pakirati i voziti sat vremena i onda reći, a joj, previše je ljudi, idem negdje drugdje.

Zato bi bilo vrlo zgodno na stranici svakih termi imati indikator popunjenosti kao što neke (vrlo rijetke) i imaju.

No, napomenimo i kako kultura gostiju ponekad boravak na bazenima čini još manje ugodnim. Na primjer, skakanje u bazen uz divljačko urlanje iako na ploči stoj iistaknuto da je skakanje zabranjeno, au bazenu je puno ljudi s malom djecom.

Ne, ima buzdovana koji su platili ulaznicu i koji se neće obazirati na nikakve zabrane jer što će ti bazen s vodom ako ne možeš skočiti u njega?! Ti natpisi su “druge budale”.

Ima tu i suludog vikanja, naguravanja ležaljki, a jedna od “dražih” stvari usm i roditleji koji idu na tobogane koji su rezervirani samo za djecu i kao stijena tresnu u bazenčić na kraju uz lice potpunog uživanja i nemara za sve oko sebe.

Nema ništa ljepše u tim trenutcima nego shvatiti da oko vas nema reda, niti nikoga tko bi ga uveo. Kako nitko od osoblja nije zainteresiran da reagira, ako osoblje uopće i postoji, jer spasioci očito predstavljaju nepotrebni luksuz.

Milo mi je spomenuti i dašak opće kulture koji me često zapuhne u redu u restoranu, kada čovjek iza ili ispred mene vikne onako gorštački preko cijelog restorana ženi na sav glas neku važnu informaciju o ponudi jela, a meni se od silne akustike izgubi apetiti.

Gdje su nestala ona vremena kada smo se potiho dogovarali što ćemo naručiti, a intimne informacije poput “Kristina, imaš li ti novčanik, ja nemam ništa para kod sebe”, držali za sebe? Kada imena svoje djece nismo urlali toliko glasno da nas čuju i oni u svlačionicama i toliko često da već većina gostiju koja je tu od 11 sati znaju kako se zove pola djece na bazenu i što je najgore, mogu spojiti lice i ime?

Ništa više ne konzumiramo skromno i s poštovanjem, sve se mora oglodati do kosti i isisati do zadnje kapi krvi. Živimo u svijetu bez reda, za koji smo još spremni masno platiti, a sve u nadi da se nećemo poskliznuti i pasti jer otkud liječnik i spasioc?! Naravno, u svijetu bez reda nemamo volje niti želje poštivati druge jer se ne poštuje niti nas same, a jedina dva izlaza su – oglušiti se na sve ili ostati kod kuće, kako nam većina pružatelja usluga u zadnje vrijeme nakon dizanja cijena i savjetuje.

foto: Freepik

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.