Djecu treba pohvaliti jako puno puta da krenu putem pozitivne promjene
Ideja je jednostavna – način na koji se obraćamo djeci izravno utječe na njihovo ponašanje, samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti. Kad ih doživljavamo sposobnima, pametnima i jakima, oni počinju tako i djelovati.
No koliko zapravo trebamo hvaliti djecu? Prema dr. Chelsey Hauge-Zavaleta – daleko više nego što mislimo. Odnosno, dvije do tri pohvale dnevno koje velikodušno uputimo bojeći se da nismo i pretjerali su daleko ispod prosjeka. Pa koliko je dovoljno? Vjerovali ili ne, da bi uočili promjene, stručnjaci tvrde, potrebno je oko 100 pohvala.
100 pohvala dnevno – minimum za vidljive promjene
Da, dobro ste pročitali. Dr. Hauge-Zavaleta tvrdi kako djeca nisu dovoljno pohvaljena sve dok ne čuju oko 100 pohvala dnevno.
Možda zvuči pretjerano, ali psihološka istraživanja pokazuju da se upravo na toj razini događaju klinički značajne pozitivne promjene u dječjem ponašanju.
-Kada dijete stotinu puta na dan čuje što radi dobro, upravo to dobro postaje njihov unutarnji kompas. Te uspomene ostaju u tijelu i mozgu – i zato djeca to ponašanje sve više ponavljaju – objašnjava Hauge-Zavaleta.
A što ako toga nema? Prema istoj stručnjakinji, vrijedi i obrnuto:
Ako dijete svakodnevno dobiva puno negativnih uputa ili jednostavno premalo pozitivnih, mozak gradi potpuno drugačiji obrazac – onaj u kojem se jača reaktivnost, frustracija i eksplozivnost.
Neurodivergentna djeca čuju 20.000 više negativnih uputa do 10. godine
Djeca koja su neurodivergentna (npr. ADHD, autizam) posebno su osjetljiva. Procjena je da do svoje desete godine čuju 20.000 više negativnih komentara od neurotipičnih vršnjaka.
To je ogroman teret koji oblikuje njihovo ponašanje i samopouzdanje.
Zato Hauge-Zavaleta naglašava da roditelji itekako mogu popraviti situaciju – ali to zahtijeva dodatni trud.
462 pohvale dnevno?
Kako ispraviti dugogodišnji negativni obrazac? Stručnjakinja tvrdi da je moguće, i to s 462 pohvale dnevno.
Zvuči nemoguće, ali postoji trik – metoda “sportskog komentatora”. Radi se o jednostavnoj tehnici u kojoj roditelj komentira i verbalizira sve što dijete radi dobro – baš kao sportski komentator.
Primjeri:
- „Vau, baš se koncentriraš dok bojaš.“
- „Čujem da koristiš unutarnji glas.”
- „Spremio si tanjur u sudoper.”
- „Vidim da si potražio pomoć kad ti je riječ bila teška.”
- „Stavio si odjeću u košaru.”
- „Pokazuješ sestri kako se igra igra.”
- „Usklađuješ se s timom.”
- „Držiš vrata i puštaš druge da prođu.”
Cilj je da roditelj uči uočavati dobro, pa čak i u sitnicama koje inače prolaze nezapaženo.
Headspaceovi stručnjaci ovu metodu dodatno objašnjavaju:
„Sportscasting je jednostavno komentiranje onoga što se događa pred vama. Ako dijete crta, recite: ‘Pogledaj koliko se trudiš.’ To je dovoljno da dijete osjeti da ga vidite.”
Zašto ova metoda djeluje?
- gradi djetetovo samopouzdanje
- potiče razvoj pozitivnih obrazaca ponašanja
- smanjuje reakcije ljutnje i impulzivnost
- pomaže roditeljima da razviju naviku primjećivanja dobrih trenutaka
- posebno pomaže neurodivergentnoj djeci
- poboljšava povezanost roditelj–dijete
foto: Freepik