Malo bijelo pecivo sa sirom i salamom jedan je od primjera besplatnog mliječnog obroka kojeg djeca dobivaju u školi, temeljem odluke Vlade da se jedan školski obrok financira iz proračuna, odnosno iz džepova građana.
Pecivo sa salamom, kruh s maslacem, bezukusna šunka zasad su dio prilagodbe nakon koje bi sva djeca imala besplatan topli obrok u školi
No, obroci su već prvog dana naišli na negodovanje što roditelja što djece, koji tvrde da nisu očekivali “Bogznašto”, ali ni malo bijelo pecivo smatraju vrlo lošim i nezdravim izborom.
-Očito ne možemo računati na prosvjetu kao na izvor suvremenih ideja. Kuhinja mora biti! Zašto nisu angažirani ugostitelji? Da se taj zadatak dao udruzi ugostitelja, djeca bi bila sita! Nadam se da nećemo dopustiti da se država i ovaj put izvuče – napisala je na svom Facebook profilu copywriterica te mama srednjoškolca i osnovnoškolke koja se često bavi aktualnim društvenim pitanjima.
Kaže, onda je bolje da se ti novci usmjere prema siromašnima, a drugi neka hrane svoju djecu kako mogu.
-Kod nas u Hrvatskoj vrijedi onaj pristup poslu, ma neka se samo kaže da se napravilo, bez srca, duše i brige – zaključila je. djeca
Na to se odmah javilo nekoliko ljudi iz prosvjete nisu imali nikakav utjecaj što se tiče odabira tih obroka te od svega peru ruke.
Drugi su komentirali kako bi država trebala sklopiti ugovor s ugostiteljima i osigurati obroke u onim školama koje nemaju kuhinje, a ima ih. No, mnogi su zaključili kako čak niti ugostitelji, koji su velikodušno kuhali i kuhali nakon potresa kod Petrinje, ne mogu stvoriti neko čudo od obroka za 1,33eu po osobi.
Ipak, digao se glas, što je sa saborskim obrocima? Koštaju minimalno, a ne svode se baš na žemlju od nezdravog bijelog brašna i još manje zdrave salame.
-Ovo je za ostavku premijera, ministra, ravnatelje i sve načelnike općine, gradonačelnike i župane – prozvao je sve po redu jedan ljutiti komentator.
-Ovo se razlikuje od škole do škole jer je svaka škola odgovorna za nabavku namirnica, ovo je do njih, a ne do države – stigao je odmah odgovor.
Neki su pak mišljenja da su sve ove reakcije jednostavno pretjerane i da se diže previše prašine i drame.
-Djetetu neće biti ništa ako pojede to pecivo. A ako neće, neka ostavi, nekome će dobro doći. Mjera je nepripremljena, uvedena je na brzinu, populistički bez plana i razmišljanja. Ali, zašto dramatizirati? – pitala se jedna mama.
Druga pak mama ističe kako djeca vjerojatno ne bi jela kad bi se radilo o besplatnom kuhanom obroku, jer ruk na srce, kaže, ta djeca nisu niti doma naviknula jesti kuhano.
-Ne prihvaćam te izlike da bi djeca trebala jesti kuhano u školi jer im kod kuće roditelji to ne stignu i ne mogu pripremiti. Jednostavno je i jeftino. A djeca sigurno nisu debela od jednog peciva kojeg pojedu u školi nego od gomile peciva koje pojedu kod kuće pred tv-om. Neki nisu sami sposobni ništa skuhati, ali traže da im škola osigura kuhano – ljutita je jedna Osječanka.
A što na to sve kažu oni koji to trebaju i pojesti.
Jedna učenica se požalila da su taj dan dobili šunku koja nema okus po šunki. Druga je rekla da su danas za obrok, nakon prvog sata, dobili kruh namazan maslacem, malo mlijeko i bananu. Nije uzela ništa od toga.
-Mlijeko ne pijem ,banane ne volim, maslac također. Neka onda radije uzme netko drugi tko želi – pojasnila je desetogodišnjakinja primjećujući da je većina djece iz razreda uzela bananu, njih još nekoliko i mlijeko, dok je većina ostavila kruh s maslacem.
Pitanje svih pitanja je što se onda radi s tom hranom koju godinama poslužuju istu, a koju djeca ne žele pojesti? Ako se većina ovog besplatnog obroka baci, pa čak i pola, nisu li se ta sredstva mogla bolje i pametnije usmjeriti?
U mnogim školama djeca prigovaraju za prehranu, no kao što je to dobri stari ustaljeni običaj, njihovi prigovori ne dopiru do nikoga.
Foto: Dječja posla