Djecu s teškoćama u životu ne čekaju jednake prilike, a šanse za zaposlenje su male, i to uglavnom preko projekata ili udruga
Kada biste bilo kojeg roditelja upitali što želi za svoje dijete, vjerojatno bi jedan od odgovora bio da bude opremljeno i oboružano vještinama pomoću kojih će se nositi s problemima na koje će nailaziti u životu.
Problemi, u bilo kojem obliku, mogu se javiti već i u predškolskoj dobi, kada najčešće interveniraju i sami roditelji jer su djeca još premala da znaju pravilno reagirati i izboriti se za sebe.
No, već nekad u školskoj dobi, djeca rješavaj usitne, pa i veće razmirice, socijaliziraju se, razvijaju komunikaciju i druge alate koji će im pomoći za snalaženje u kasnijem životu.
Koliko god se roditeljima taj put činio izazovan i trnovit, roditeljima djece s teškoćama taj je put još teži i još trnovitiji.
Njihova se djeca suočavaju sa svim izazovima odrastanja, no pred njima je i mnoštvo drugih barijera, poput komunikacijskih, jezičnih, društvenih, intelektualnih, emocionalnih….
Veliku ulogu u njihovu životu zato igraju Udruge preko kojih su uključeni u mnogobrojne projekte osnaživanja i edukacije, kako djeca s teškoćama, tako često i njihovi roditelji. U Udrugama znaju koliko je važno da se takve aktivnosti kontinuirano provode i upravo su u taj vid svoga djelovanja uložile dosta truda.
Društvena integracija
Udruga Mali Princ iz Ivanić Grada svakodnevno radi na društvenoj integraciji i poboljšanju kvalitete života djece s teškoćama.
-Prepoznali smo da su mnogoj djeci s teškoćama u razvoju potrebne usluge govorne i radne terapije te ih Udruga aktivno provodi na dnevnoj bazi kako bi se djeci poboljšala kvaliteta život, povećale njihove sposobnosti te se olakšala integraciju u život lokalne zajednice u kasnijim fazama njihovog života. Također, vrlo je bitno stvoriti kvalitetno okruženje u kojem će se djeca s teškoćama osjećati ugodno kako bi lakše usvojila sve vještine i znanja – istaknuo je Dubravko Pavković, predsjednik Malog Princa.
No, i druge aktivnosti u Udruzi usmjerene su ka istom cilju, od informatičkih, kreativnih i dramsko-kreativnih radionica koje omogućuju socijalizaciju i širenje znanja, do sportskih aktivnosti poput plivanja i karatea koje korisnike čine aktivnima i vitalnima.
Udruga usto često organizira i edukativne radionice za korisnice, ali i za pripadnike lokalne zajednice, uključujući edukacije za odgojno-obrazovne djelatnike dječjih vrtića područja lokalne zajednice te edukacije za odgojno-obrazovne djelatnike osnovnih škola.
Zahvaljujući aktivnom sudjelovanju na gradskim manifestacijama i promotivnim aktivnostima, poručil isu iz Udruge, Udruga informira korisnike i lokalnu zajednicu o svom djelovanju i problemima s kojima se suočavaju djeca s teškoćama u razvoju, kao i osobe s invaliditetom.
Postojanje ovakvih vrsta edukacija i aktivnosti ponajviše cijene roditelji koji ponajprije pate od pomanjkanja slobodnog vremena.
Radionice su uvijek dobro posjećene
-Zahvaljujući aktivnostima koje naša Udruga pruža, korisnici rade na svojim sposobnostima i vještinama, a roditelji dobivaju slobodno vrijeme u kojem mogu obaviti sve što moraju. Projekt koji je po ovom pitanju od velike važnosti je projekt „Moj osobni asistent u Malom princu“ u sklopu kojeg se provodi usluga osobne asistencije za 5 korisnika, osoba s najtežim vrstama invaliditeta kojima je potrebna svakodnevna pomoć. Roditelji uključeni u projekt dobivaju osam sati slobodnog vremena dnevno – ispričao je Pavković.
Korisnici udruge, mlađi i oni malo stariji, sve aktivnosti s radošću prihvaćaju i u svemu vole sudjelovati. Nema problema oko popunjavanja radionica i termina. Kada s eraspiše neka nova radionica, uglavnom su sva mjesta zauzeta već u prvih 10 minuta, što itekako pokazuje koliko su takve aktivnosti potrebne najosjetljivijim skupinama.
No, niti osmišljavanje projekta nije lagan posao te tome prethodi puno rada i truda.
-Kako bi se osmislio adekvatan projekt, Udruga prvotno mora istražiti koje su želje i potrebe korisnika kako bi se one mogli i zadovoljiti. Naime, tijekom provedbe i na kraju svakog projekta se provodi evaluacija u obliku anketnih upitnika iz kojeg imamo bolji uvid u sve što se korisnicima pokazalo korisnim i zanimljivim, ali i stavke koje bi se mogle poboljšati. Upitnici nam postavljaju temelj prilikom osmišljavanja i pisanja sljedećeg projekta – poručili su iz Udruge Mali Princ.
“Glupani koji ne znaju čitati”
Koliko je osnaživanje, ali i educiranje te otkrivanje problema bitno, zna Meri Butirić, predsjednica udruge Dyxy, udruge za djecu i mlade s teškoćama čitanja, pisanja i učenja,
-Ulaskom u školski sustav djeca s teškoćama suočena sa svojim iskrenim vršnjacima, bivaju nazivana „glupanima koja ne znaju čitati“, od učitelja proglašena lijenima i nezainteresiranima jer nastavnici tijekom školovanja nemaju ni jedan kolegij koji ih upoznaje s teškoćama kod djece. Djeca se povlače u sebe, postaju nesigurna, danas kad su ocijene postale jedino mjerilo vrijednosti u obrazovanju, a oni dobivaju loše ocijene …to izaziva ljutnju kod roditelja, nastavnika i stigmatiziranje od vršnjaka – iznijela je svoja zapažanja Butirić.
Da se sve to ne dogodi, Udruga Dyxy djeci i mladima pomaže ne samo u ublažavanju teškoća već posebno u podizanju samopouzdanja.
– Već samim dolaskom u Udrugu djeca shvate da nisu sami sa istom ili sličnom teškoćom već da to imaju i drugi oko njih i vrlo brzo se oslobađaju, čitaju glasno, komuniciraju otvoreno, pričaju o svojim problemima i opišu vam sve svoje teškoće i osjetite kao da otpuštaju neki teret sa sebe. Jer oni su ipak samo djeca koja „uče na drugi način – objasnila je Butirić.
Rana intervencija – uspješna prevencija
Udruga ima dva bitna projekta usmjerena da podizanje samopouzdanja, osnaživanje i edukaciju, a to su:
Dyxy: Rana detekcija – uspješna prevencija: projekt kroz koji održavaju predavanja za nastavnike (po školama koje nemaju logopede) da nauče prepoznati dijete s teškoćama te da mu u nastavnom procesu znaju pomoći.
Dyxy: BUDI GLAS, a ne tišina – predavanja i edukacije namijenjene djeci, roditeljima a posebno po školama učenicima i nastavnicima o tome kako prevenirati nasilje, kome se obratiti kad se dogodi nasilje i kako izabrati život u miru, a ne u nasilju.
– Kroz ovaj projekt posebno radimo na osnaživanju djece, a roditeljima sugeriramo kako da ne izlažu previše djecu negativnim informacijama kao što su inflacija, nestašice, poskupljenja, ratovi …kroz radionice po školama ostali smo neugodno iznenađeni s koliko negativnih informacija djeca barataju i prate ih u svakodnevnom životu. Učimo ih kao se zabaviti na drugi način, više puta smo organizirali izlete zajedno djece i roditelja i uživali u terapijskom jahanju i zajedničkim igrama u prirodi – istaknula je predsjednica Udruge.
Roditeljima korisnika, projekti i sudjelovanje njihove djece u njima puno znače. Opušteniji su, imaju više slobodnog vremena koje će ugodno provesti, a ne samo učiti s djecom. I za njih su u Udruzi osmislili Projekt: Dyxy_Roditeljstvo u krugu ljubavi gdje se kroz interaktivna predavanja pomaže roditeljima da razumiju djecu, da budu popustljivi, da ih hvale za svaki i najmanji napredak bez galame i grubih riječi.
Male šanse nakon školovanja
U udruzi Poseban Prijatelj iz Dubrovnika također rade na svakodnevnom davanju podrške djeci s teškoćama.
-To je izuzetno važno kako bismo djecu osnažili i pomogli im da budu jednaki članovi lokalne zajednice kao što su i njihovi vršnjaci zdrave populacije. Nekad se djecu s teškoćama skrivalo, slalo u institucije a danas roditelji brinu o njima, vode na rehabilitacije, nastoje školovati kako bi bili ravnopravni članovi društva koji će sutra moći raditi i zarađivati – ispričala je Dženita Lazarević, predsjednica udruge.
Nažalost, njezina iskustva govore kako jako mali broj osoba s invaliditetom se nakon školovanja i zaposli. Najčešće se zapošljavaju preko udruga, projekata, javnih radova. Poduzetnici još uvijek radije plaćaju kazne nego što će zaposliti osobe s invaliditetom.
U Udruzi smatraju kako je najbitniji posao osnažiti cijelu obitelj koja je na neki način stup podrške djetetu s teškoćama te bez snažne obitelji neće postojati niti snažno dijete.
Besplatan prijevoz
Ipak, osmislili su i razvijaju mnogobrojne projekte.
Tu je projekt Sigurno do odredišta koji omogućuje besplatni prijevoz djece s teškoćama u školu, vrtić i na rehabilitaciju. Trenutno obuhvača 12 djece a kroz projekt je prošlo njih preko 40. Najčešće su to djeca u autističnom spektru iz jednoroditeljskih obitelji.
U Udruzi su se zato posvetili i osnaživanju majki da se i same odluče upisati vozački kako bi sebi olakšale način života.
-Zadnji projekt koji smo radili je Za učenje spremni!. To je projekt u kojem smo radili s profesoricama s ERFa, vrtićima u Dubrovniku i dvije osnovne škole Lapad i Montovjerna. Pomogli smo stručnim službama jer je posredstvom Grada Dubrovnika na čemu zahvaljujemo, 15 studentica ERFa radilo procjene djece. Roditelje smo uputili u njihova prava, profesorice su savjetovale roditelje na koji način raditi sa djecom i sl. Odgajateljice smo educirali oko rada s djecom poglavito predškolaca, a učitelje i profesore oko individualizacije predmeta – istaknula je Lazarević.
Dodaje i kako sudjeluju u stvaranju Special Power lige ali i inkluziji djece u sport. Drago im je da su djeca zainteresirana i da će uskoro unutar klubova oformiti sekcije za djecu s teškoćama
Projekti i aktivnosti roditeljima, 600 kilometara odvojenima od glavnog grada, itekako puno znače. Uupravo je putem projekata udruge roditlejima omogućeno da dođu do potrebnih stručnjaka i pomoći za svoj udjecu.
Nedostaje natječaja
No, Lazarević ipak napominje kako roditelji, iako možda imaju želju za sudjelovanjem u većem broju aktivnosti, to jednostavno ne stignu. Tako se veći broj roditelja rjeđe priključuju edukacijama jer su zbog rehabilitacije djece jednostavno prezaposleni.
No, veći problem od nesudjelovanja roditelja i osmišljavanja projekta su sredstva koja za ostvarivanje tih važnih ciljeva treba namaknuti.
-U zadnje dvije godine nije ni bilo natječaja gdje bi mogli plasirati projekt. Mi kao udruga nemamo članarine, naši projekti nisu pisani samo za korisnike udruge već za svu djecu s teškoćama koju imamo na našem području. Zato trenutno čekamo rezultate onih na koje smo se prijavili i natječaje na koje ćemo se tek moći prijaviti – pojasnila je Lazarević prepreke koje im se najčešće nađu na putu kako bi mogli i dalje raditi vrijedan posao koji pomaže mnogima.
foto: Freepik, Unspash
* Ovaj tekst je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama. Dozvoljeno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i imena autora.
