Pravilan razvoj djeteta – imajte na umu da svako dijete ima svoj osobni ritam
Ako ste otvorivši stranicu Dječja posla i pročitavši naslov Bobath/Vojta terapeut začuđeno podigli obrve ili čak zakolutali očima pomislivši: „Kakve sad to ima veze s mojim djetetom?!“….u pravu ste. Zapravo i nema. Uglavnom ne. I baš zato ćemo si nas dvije, ‘Bobath’ i ‘Vojta terapeutica’, danas dati slobodu neozbiljno vas uputiti u to koliko nas trebate/ne trebate.
Dakle, po izlasku iz rodilišta su vam dali knjižicu u kojoj piše da vaše dijete s tri mjeseca MORA… dok s četiri TREBA…a s pet već naravno MOŽE… Naslov knjižice mogao bi biti Normalni razvoj djeteta, na primjer. Pa ćete Vi, kao pravi brižni roditelj, uočivši i najmanje odstupanje od iste te knjižice, dakako zaključiti da se Vaše dijete razvija ABNORMALNO, a kako drugačije?! Ako nije normalno – abnormalno je. Ali nije!!! (Može biti, ali vjerojatnost je prilično mala.)
Ili ste na nekoj od internetskih stranica pročitali da beba od tri tjedna, dva mjeseca…kako god ne smije držati palac u šakici i da je to znak cerebralne paralize. Ali nije! (Može biti,ali…)
Ili ste u parku načuli da se ne smije izvijati (što god to značilo) a Vi evo, gledajući zaljubljeno u usnulo Vam dijete, primjećujete da je glavicu zabacilo unazad i hvata vas panika. Jer, kad bolje razmislite, i jučer, dok je mahnito plakao jer ga je bolio trbuščić zabacivao je glavu i to je sigurno znak nečeg strašnog. Ali nije! (Može biti, ali…)
I sada, da ne pokušavamo isforsirano biti zabavne s tim našim ‘Može biti, ali’, dok ste Vi zabrinuti.. za naše prvo druženje smo Vam htjele reći da:
- U razgovoru s našim studentima i kolegama umjesto termina Normalni razvoj koristimo termin Idealni razvoj. S razlogom. Svako dijete, uistinu, ima svoj osobni ritam razvoja i, uistinu, ima pravo na određena odstupanja od tzv. idealnog. Neki od nas terapeuta kazu da se toleriraju odstupanja plus/minus dva mjeseca, neki misle da je to pretolerantno. Ako već čitate tablice – izaberite zlatnu sredinu.
- Zbunjujuće za roditelje može biti i to što su tablice iz različitih izvora – različite. Pa ćete tako, gledajući u tablicu Minhenske funkcionalne dijagnostike (kojom se koriste Vojta terapeuti) zaključiti da ona „kasni“ u odnosu na neku drugu tablicu koju ste vidjeli negdje drugdje. To nije zbog toga što „mi nikako da se dogovorimo“, nego su kriteriji prilikom izrade tablica (postotci djece koja u određenoj dobi nešto čine) različiti.
- U praksi se vrlo često događa da dijete ležeći na leđima ( u tzv. supiniranom položaju) motorički zadovoljava kriterije za svoju dob, ali u potrbušnom položaju ( tzv. proniranom) zaostaje. Razlog je najčešće to što dijete nije imalo priliku organizirati se i usavršiti u položaju na trbuščiću, jer ste ga izbjegavali staviti u taj položaj. (Može se pročitati kako je sindrom smrti u kolijevci vezan uz potrbušni položaj, iako ne postoji valjano znanstveno istraživanje koje to dokazuje, ali o tome nekom drugom prilikom.) Dakle, to što je dijete u nekom stupcu spomenute nam tablice „lošije“ ne znači da s vašim djetetom nešto nije u redu…možda mu samo trebate dati priliku.
- Ovdje moramo napomenuti da pritom ne mislimo da dijete koje ne sjedi trebate staviti da sjedi i tako mu dati priliku ( to je čest argument baka, svekrva, punica… i sama bih uskoro mogla postati baka i svekrva, da se iste ne uvrijede). Naime, nemoguće je u razvoju djeteta preskočiti jednu fazu i jednostavno ga „posaditi“ u slijedeću, baš kao što niti vi ne možete postati vrhunski skijaš samim tim što vas netko postavi na skije i pogura niz padinu.
- A glede palčića u šaci, stisnutih šakica, cerebralne paralize..i o tome ćemo detaljnije neki drugi puta. Za uvod možda samo to da je normalno da novorođenče ima meko stisnute šakice, a ako vam se to čini čvršće od ovog našeg „meko“ niti to ne znači da pričamo o patologiji, ili ti bolesti, jer ni u odrasloj dobi nismo svi „normotonusni“. Neki od nas su sportske građe, „čvršći“, neki su „mekani“ i hiperfleksibilni…a i dalje smo jednostavno Zdravi.
- Djetešce koje plače jer ga nešto boli, ili je jednostavno nezadovoljno, gladno, umorno, može se u plaču izvijati, a vjerujemo da će svaki roditelj te povremene faze razlikovati od neprestanog krutog izvijanja djeteta koje ne možete zadržati u naručju, ne znate kako biste ga primili.A to će, sasvim sigurno, uočiti i vaš pedijatar.
I za kraj ovog predugačkog upoznavanja s nama, koji u suradnji s liječnicima, počesto zakompliciramo to prekrasno – Beba je stigla– razdoblje:
Ne čitajte prečesto to što mi pišemo; umjesto u tablice gledajte u vašu djecu ( sasvim sigurno ćete primijetiti ako nešto izrazito odstupa od idealnog)
Ako vas i pošalju na tzv. vježbice, imajte n umu da su to vrlo često demonstracije i zapravo naputci o idealnom motoričkom razvoju djeteta, gdje vam savjetujemo manje ono što trebate činiti, a više ono što ne trebate činiti, ili ti- kako ne smetati. Normalni, idealni, ne tako idealni..motorički „put“ imamo usađen u sebi. Možda da se djeci maknemo s puta?
Vojta terapeut: Maja Lenard Šimunac
Bobath terapeut: Ivana Vuković