Edukacija i savjeti Istaknute teme

Pomognite djetetu da razvije socijalnu inteligenciju

socijalnu inteligenciju

Socijalnu inteligenciju ‘potaknite’ uz sljedeće savjete


Nije uvijek lako naučiti djecu socijalnim vještinama. To se događa iz razloga jer iako djeca žele imati sretne i prijateljske odnose sa svojom okolinom, ponekad njihovi strahovi i sebične želje stanu tome na put. Neka od kompleksnih pitanja koja njih muče su: ‘Hoće li ovo dijete zgrabiti moju igračku?’ ili ‘Hoću li stići uzeti kanticu prije one curice?’.

Prvi korak ka učenju djeteta socijalnim vještinama jest pomaganje da se ono suoči s vlastitim emocijama i nauči ih razumjeti. Kada to savlada, postavljen je prvi temelj gradnji dobrih odnosa s okolinom. Idući korak ih je pokušati naučiti da suosjećaju s drugima, a treći je da ih naučite kako da pregovaraju – odnosno da izraze svoje želje bez da nekoga napadnu.

Psihologica, dr. Laura Markham istaknula je da je socijalna inteligencija krucijalna za djecu i za njihovu općenitu sreću u životu, važnija je od akademskog uspjeha, dobrog posla i karijere. U stvari. emocionalna inteligencija, definirana kao mogućnost da se suočimo sa svojim osjećajima te da se ujedno dobro slažemo s drugima, bit će krucijalna osobina za bilo kakav uspjeh u životu vašeg djeteta. Doktorica Markham ističe, čak važnija i od kvocijenta inteligencije.

Pa, kako onda podučiti svoje dijete socijalnim vještinama ili za početak, barem da ne napada drugu djecu na igralištu?

1. Suosjećanje, suosjećanje, suosjećanje
Dijete koje od odrasle osobe dobije puno suosjećanja za svoje emocije, bit će više sposobno suosjećati s drugima. Istraživanja pak pokazuju da je suosjećanje s drugima vrlo bitno za razvoj međuljudskih odnosa

2. Ne tjerajte dijete da dijeli
To čak i usporava proces učenja djeteta da počne dijeliti. Umjesto toga, uvedite koncept naizmjeničnog igranja – malo ti – malo ja. Kada se jedno dijete prestane igrati s igračkom, tada je došao red na ono drugo.

3. Neka dijete samo odluči koliko traje ‘njegov red’
Duljina perioda posjedovanja igračke nije jednaka u djetetovoj glavi i u glavi odraslih. Kada odrasli kaže ‘dosta si se igrao’, dijete se može osjećati ugroženo jer ne osjeća da je to baš dovoljno i počinje biti u strahu da će mu netko oteti igračku. Zato pustite dijete da se izigra s igračkom koliko mu srce želi i onda ju preda s voljom nekome drugome.

4. Pomognite djetetu da prevlada osjećaje dok čeka svoj red
Ako vaše dijete počinje plakati dok čeka svoj red na igračku – znači da su ga obuzeli snažni osjećaji koje ne može kontrolirati. Pomozite mu i prikratite vrijeme čekanje. Ako plače, utješite ga govoreći nešto poput ‘znam koliko bi sada voljela imati tu lutku, ali moraš se strpjeti’. Ili pokušajte dijete zaokupiti nečim drugim.

5. Intervenirajte ako treba
Ako jedno dijete otme drugome igračku, a ovo ne reagira, nemojte niti vi izigravati pravednika. No, ponekad ne znači, ako dijete ne plače zbog otete igračke, da se ne osjeća loše. Zato pažljivo promatrajte. Ako jedno (vaše) dijete konstantno otima stvari, umiješajte se.

Ponekad se zna dogoditi da neka djeca instinktivno otimaju stvari, samo iz razloga jer ih druga uzmu u ruke. Djeca to rade zato što se i sama ne znaju nositi sa svojim osjećajima. Ako dijete plače i želi neku igračku, pitajte ono druge može li ju dobiti. Ako drugo dijete još nije završilo s igračkom, objasnite svome da će igračku dobiti kasnije. Ako uslijede napadaji bijesa i plača, umirite i tješite dijete koje će nakon nekoliko takvih situacija uvidjeti da nema ništa od otimanja.

6. Naučite dijete da se izbori za sebe
Ako vašem djetetu često otimaju igračke, naučite ga da se postavi, jer vjerojatno se ne osjeća dobro u tim situacijama. Pomozite mu tako što ćete, kada priđe drugo dijete, reći nešto poput: ‘Još uvijek se igraš sa ovom igračkom jel da?’. A kod kuće vježbajte na plišanim medvjedićima i lutkama i demonstrirajte djetetu kako se ‘brani svoje’.

7. Nemojte djecu učiti kako je divno dijeliti, pokažite mu na konkretnom primjeru
Djeca su sklona dijeljenju isključivo kada su roditelji prisutni i nadziru ih, pokazuju istraživanja, ali onog trenutka kada se roditelji udalje, dijeljenje je uglavnom završeno. Zašto? Jer djeca dijele ponajviše kako bi pridobila roditeljsku pažnju.

Potaknite dijete da dijeli i u budućnosti i to na način da objasnite djetetu koji su pozitivni efekti dijeljenja, koliko to usrećuje druge. Kada se dijete zadovolji neke igračke i da ju svojevoljno spoznat će lijepu emociju dijeljenja i bit će mu sklonije.

8. Kada se organiziraju grupe za igranje, budite u blizini
Neku djecu jednostavno u trenutcima grupne igre preplave takvi osjećaji da počnu udarati drugu djecu i otimati im igračke jer ne znaju kuda bi sa sobom. Ako dijete vidi da ste mu u blizini, da ste prisutni kao podrška ako bilo što zatreba, neće imati potrebu da se tuče i otima, znat će da ste uz njega ako ga preplave negativne emocije.

9. Prije nego dođu gosti, dajte djetetu šansu da skloni najdragocijenije igračke
Ako djeca imaju igračke s kojima ne žele da se itko drugi igra, dajte mu priliku da sami odaberu i sklone prije nego će doći gosti na igranje. Potom objasnite djetetu da je samo odabralo s kojim se igračkama gosti smiju igrati. Također, objasnite djetetu da se i ono igra s igračkama druge djece u njihovom kućama, pa mora podijeliti svoje igračke. Dijete bi to trebalo lakše podnijeti jer su njegovi’miljenici’ na sigurnom.

10. Postavite limite do kuda fizički obračun može ići
Dijete, kao i svatko drugi ima pravo na svoje osjećaje, no iako su maleni, treba ih naučiti da su odgovorni za svoja djela. Zadatak roditelja je da ih poduče tehnikama izražavanja osjećaja i samokontroli, kao na primjer: ‘U redu je vikati kad si ljut, derati se, plakati, ali nije u redu udarati i gristi.’

11. Nikada nije prerano početi učiti djecu o njihovim osjećajima
Etiketirajte emocije pred djetetom, jer kada ih mozak doživi ‘verbalno’ to je prvi korak u učenju. Na primjer ‘ovaj veliki pas laje i to je pomalo zastrašujuće, ali ti si siguran ovdje s druge strane ograde, a ja nikada ne bih dopustila da te povrijedi’. ili: ‘jako je frustrirajuće kada gradiš toranj od kockica i on se sruši’. Najbolje ga je od malih nogu učiti razumijevanju jednostavnih emocija, da jednoga dana ne biste ‘zatrpali’ s previše riječi kojemu ne znaju značenje.

12. Sjetite se da se ispod ljutnje najčešće kriju strah ili povrijeđenost
Suočavanje s tim osjećajima je uvijek bolje nego ih negirati ili potiskivati. Također, bolje je djeci objasniti kako je došlo do njihovih osjećaja, nego ih jednostavno etiketirati.

Na primjer, ako dijete kaže bratu : ‘mrzim te’, objasnite da mu da je vjerojatno trenutno toliko ljut na svog brata da mu se čini da ga mrzi. Ponekad, recite djetetu, kada smo jako, jako ljuti na nekoga, čini nam se kao da ga mrzimo. Također, potaknite dijete da ode reći bratu koliko je ljuto ili povrijeđeno što ga je brat gurnuo ili udario.

13. Pomozite djetetu kroz teškoće i probleme
Ako se vaše dijete posvađa s prijateljicom, objasnite joj da se prijatelji nekada posvađaju, budu jako ljuti jedno na drugo, ali na kraju riješe stvari. Također, recite djetetu da mu možete pomoći smisliti kako da ‘riješi stvari s prijateljicom’, kada ga prođe ljutnja.

14. Uvedite koncept prepoznavanja kako se drugi ljudi osjećaju – što ranije to bolje
‘Pogledaj, onaj dečko plače. Sigurno ga jako boli.’ ili ‘Vidi kako se ona curica ljuti, tko zna što se dogodilo, možda je izgubila lutku?’. Neka dijete što ranije počne povezivati emocije, njihove uzroke i ekspresije na licima, kasnije će lakše samo moći prepoznavati tuđa raspoloženja.

15. Ostanite mirni
Stručnjaci kažu da je jedna od najvažnijih stvari koju roditelji mogu napraviti kada uče djecu da se suoče s emocijama, jest ostati mirni i pribrani. Razlog je jednostavan – djeca moraju doživjeti svoje roditelje kao sigurno okruženje koje će im pružiti utočište u vrijeme burnih emocija. Ako uvijek ostanete ‘cool’, pa čak i u najstresnijim situacijama, i vaše dijete će to ‘pokupiti’ s vremenom.

16. Zapamtite da su djeca samo djeca
Ne znači ako je vaše dijete ugrizlo nekoga da će jednoga dana biti ‘ludi ubojica’. Bitno je da ne dozvolite djetetu da se ružno ponaša prema drugima, ali ne znači da za to ponašanje nećete imati razumijevanja, kao i povjerenja u svoje dijete da će savladati sve prepreke i naučiti kako i što. Vi ste ti koji ih moraju naučiti da nisu zločesti ljudi, samo mali.

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.