Ignoriranje signala pospanosti, vucaranje za sobom u svaka doba i preskakanje rutine samo su neke pogreške u vezi spavanja
Uspavljivanje djece roditeljima zna postati izuzetno naporan i često dugotrajan posao jer djeca jednostavno ne žele zaspati. Bez obzira koliko im pjevali, mazili ih, pričali im, umjesto sna djeca postaju sve budnija i ‘luđa’. Pročitajte u čemu možda griješite i kako možete popraviti svoje ponašanje jer ni kod spavanja krivca ne treba tražiti u djeci već roditeljima.
Evo koje pogreške u vezi spavanja roditelji najčešće rade:
- Preskakanje rutine prije spavanja
Rutina prije spavanja služi bebama da se smire i pripreme iz aktivnog dana na miran počinak. Rutina je u stvari jedna velika razlika između djeteta kojem treba sat vremena da zaspi i djeteta koje brzo i sretno utone u san. Iako vam se pridržavanje određenih vremenskih okvira ponekad čini jako ne fleksibilno, planiranjem uvijek istog vremena odlaska na spavanje u stvari ćete uštedjeti vrijeme i energiju. Rutinu uspavljivanja počnite provoditi sat vremena prije odlaska u krevet, prozračite sobu, pa navucite zavjese, upalite malu noćnu lampicu, pripremite djetetu bočicu i priču za čitanje.Jedna od dobrih ideja je i topla kupka, nakon koje odmah nosite dijete u sobu i u mraku te uz zvuke omiljene uspavanke, oblačite ga u pidžamu. Pročitajte djetetu priču i nahranite ga na rukama, a kada završite, spustite ga u krevet, budnog, ali omamljenog.
- Ignoriranje bebinih znakova da joj se spava
Djeca šalju određene signale kada su pospane, a to su trljanje očiju, naravno zijevanje i općenito usporavanje s aktivnostima, cendranje i gubitak interesa za ljude oko sebe. Ako promašite djetetove znakove i preskočite vrijeme poželjno za spavanje, umjesto da postane smireno, vašem će djetetu proraditi adrenalin i počet će se ponašati hiperaktivno. Držite dijete na oku tijekom dana i vrlo brzo uočit ćete obrazac u ponašanju i naučiti čitati koje je vrijeme pravo za odlazak na počinak. Ako budete imali posla s premorenim i hiperaktivnim djetetom odmaknite ga od svih mogućih stimulansa i odvedite g au tihu i zamračenu prostoriju da se smiri.
- Stvaranje „spavajućih štaka“
Kada se dijete često budi tijekom noći ,sve biste dali za malo sna, pa su mame nerijetko spremne na šetanje, nunanje, ljuljanje, pjevanje, cupkanje…stručnjaci kažu, da kada to radite nakon 3. ili 4. Djetetova mjeseca, to postaju „spavajuće štake“. Nešto nepotrebno na što se oslanjate – i vi kao roditelj i vaše dijete koje u mislima razvija ideju da bez svega toga ne može nikako zaspati. Što znači, svako noćno buđenje će u daljnjim mjesecima zahtijevati ove akcije kako bi dijete opet utonulo u san, naporno zar ne? Djecu od 6 do 8 tjedana starosti trebate staviti u krevet snene, ali budne i u toj dobi su već u stanju uspavati se sama.
- Prebrzo premještanje iz kinderbeta u krevet
Ne silite dijete iz kinderbeta u vlastiti krevet, savjetuju stručnjaci, dok ne postane sposobno samo se popeti van iz kinderbeta. Djeca su za vlastiti krevet uglavnom spremna sa oko 2 godine i postoje dvije metode tranzicije – jedna podrazumijeva naglo i oštro preseljenje u krevet i uklanjanje kinderbeta, dok druga predlaže postepeno navikavanje na način da se prvo ukloni jedna stranica kinderbeta te se dijete navikne na otvoreni koncept kreveta.
- Ostavljanje djeteta da spava gdje god se vi nalazite
Nitko ne želi biti rob djetetovih navika, ali nije dobro puštati dijete da se naspava u kolicima, jajetu, u hranilici jer dijete na taj način neće dobiti potpuni i kvalitetni odmor koje mu treba za normalno funkcioniranje. Također, kretanje djeteta održava mozak u budnoj fazi i sprečava da utone u dubok san koji je nužan za pravi odmor. Ako imate neke važne dogovore ili sastanke ili želite navečer izaći, pokušajte naći nekoga tko će ostati s djetetom jer je sve bolja alternativa nego vući ga sa sobom.
- Ostavljanje djeteta da bude budno do kasno kako bi ujutro dugo spavalo
Iako to možda pali kod tinejdžera, kod male djece na žalost ne ide baš tako zbog njihovog unutarnjeg sata koji je moćno oružje i budi vaše dijete otprilike u isto vrijeme svakoga jutra. Dakle, roditelji koji stave dijete kasno na spavanje, dobit će u stvari premoreno i razdražljivo stvorenje koje ujutro baš neće biti spremno na igru i druženje. Pobrinite se stoga da vam dijete dobije 10 do 11 sati sna svake noći jer to je ono što mu treba za normalan razvoj.
- Mama i tata nisu na istoj valnoj duljini
Kada se radi o djetetovu snu, roditelji moraju biti ujedinjeni. Stručnjaci savjetuju da je potreban dogovor oko taktike, vremena, metode, ne korištenja „spavajućih štaka“. Naravno da s rutine uspavljivanja mogu pomalo razlikovati jer se ne radi o istim osobama, ali najvažnije i najveće odluke moraju biti zajedničke. Dogovor je ključ svega i trudite se ne prekršiti ga time iznervirati svog partnera koji se trudi postići nešto dobro.
- Prerano odustajanje
Nikada nije prekasno za napuštanje loših i stvaranje dobrih navika. Također, očekivanje da ćete nešto postići preko noći, nije realistično, pa imajte na umu da ništa nećete postići bez najmanje dva ili tri tjedna predanog rada. Mnogi roditelji lako odustanu od stvaranja zdravih spavajućih navika jer vjeruju da će ih dijete usvojiti samo od sebe s vremenom, iako se to ne mora nikada ostvariti. Zato, vjerujte, posvetite se zadatku i rezultati neće izostati!
Izvor fotografija: Mark T