Dijete se može osjetiti usamljeno preko ljeta zbog nedostatka rutine na koju je naviklo
Kada pomislimo na ljeto, najčešće ga povezujemo s bezbrižnom igrom, morem, sladoledom i dugim danima provedenima na otvorenom. Međutim, stvarnost nije jednaka za svako dijete. Iako ljetni praznici predstavljaju predah od školskih obveza, za dio djece upravo to razdoblje može donijeti osjećaj usamljenosti, dosade i emocionalne praznine.
Stručnjaci ističu da škola nije samo mjesto učenja. Ona je prije svega prostor svakodnevnih socijalnih kontakata. Djeca tijekom školske godine gotovo svakodnevno razgovaraju, igraju se, surađuju, rješavaju sukobe i razvijaju prijateljstva. Ta rutina stvara osjećaj pripadnosti koji je važan za emocionalni razvoj.
Kada nastupe ljetni praznici ta se svakodnevna mreža odnosa naglo prekida. Prijatelji odlaze na putovanja, neka djeca ljeto provode kod rodbine, roditelji rade, a organiziranih aktivnosti često je manje nego tijekom školske godine. Dijete koje je naviklo svakodnevno biti okruženo vršnjacima može odjednom provoditi dane uglavnom samo ili u društvu odraslih.
Važno je razlikovati samoću od usamljenosti. Samoća može biti ugodna i pružiti priliku za odmor, maštu i kreativnost. Usamljenost je, s druge strane, neugodan osjećaj da nemamo dovoljno bliskih odnosa ili da nam nedostaje povezanost s drugima. Dijete može biti okruženo članovima obitelji, a ipak osjećati da mu nedostaju prijatelji s kojima dijeli interese, igru i svakodnevne razgovore.
Istraživanja potvrđuju da upravo gubitak svakodnevne školske strukture može utjecati na dobrobit djece. Veliki pregled znanstvenih istraživanja objavljen 2024. godine pokazao je da kvalitetni ljetni programi, poput kampova, radionica i organiziranih aktivnosti, mogu poboljšati psihološku dobrobit, socijalne vještine i osjećaj povezanosti kod djece i adolescenata. Drugim riječima, kada djeca tijekom ljeta imaju priliku družiti se, učiti kroz igru i stvarati nova prijateljstva, njihovo mentalno zdravlje može biti bolje očuvano.
Zanimljivo je da istraživanje provedeno na više od 100 000 adolescenata u Walesu pokazuje kako je upravo usamljenost tijekom ljetnih praznika jedan od čimbenika koji najviše objašnjava razlike u mentalnom zdravlju djece nakon povratka u školu. Djeca koja su tijekom ljeta imala manje prilika za druženje i osjećala se izolirano češće su po povratku u školu prijavljivala slabiju psihološku dobrobit.
Naravno, neće svako dijete jednako doživjeti ljeto. Djeca koja imaju braću i sestre, bliske susjede ili redovite aktivnosti često lakše održavaju osjećaj povezanosti. S druge strane, jedinci, djeca koja žive u manjim sredinama ili ona čiji roditelji rade cijelo ljeto mogu biti izloženija osjećaju izolacije. Osobito su osjetljiva djeca koja su prirodno sramežljivija ili im je sklapanje prijateljstava izazov.
Kako roditelji mogu prepoznati da dijete pati od usamljenosti?
Ponekad će dijete otvoreno reći: “Nedostaju mi prijatelji.” Međutim, češće će svoje osjećaje pokazivati ponašanjem. Može postati razdražljivo, povučenije, često govoriti da mu je dosadno, provoditi mnogo vremena pred ekranima ili izgubiti interes za aktivnosti koje je prije voljelo. Kod neke djece mogu se pojaviti i poteškoće sa spavanjem ili češće svađe s članovima obitelji.
Što roditelji mogu učiniti?
Prvi korak nije pronaći savršenu aktivnost, nego pokazati razumijevanje. Umjesto rečenica poput: “Pa ljeto je, uživaj!” ili “Nemoj dramatizirati”, korisnije je reći: “Vidim da ti nedostaju prijatelji. Razumijem zašto se tako osjećaš.”
Važno je pokušati održati kontakte s vršnjacima. Nije potrebno da dijete svaki dan bude okruženo drugom djecom. Dovoljni su povremeni susreti, zajednička igra u parku, odlazak na bazen ili videopoziv s prijateljem koji je na moru. Kvaliteta odnosa važnija je od njihove učestalosti.
Ako postoji mogućnost, korisno je uključiti dijete u ljetne kampove, sportske aktivnosti, radionice ili druge organizirane programe. Osim što razvijaju nove vještine, takvi programi pružaju priliku za stvaranje novih prijateljstava i jačanje osjećaja pripadnosti.
Istovremeno, ne treba podcijeniti ni važnost obiteljskog vremena. Zajedničko kuhanje, društvene igre, šetnje, vožnja biciklom ili večernji razgovori mogu djetetu pružiti osjećaj sigurnosti i emocionalne bliskosti.
Roditelji također mogu pomoći djetetu razvijati otpornost tako da ga potiču na razgovor o emocijama. Kada dijete nauči prepoznati i imenovati osjećaj usamljenosti, lakše će tražiti podršku i u budućnosti.
Na kraju, važno je zapamtiti da usamljenost nije znak slabosti niti pokazatelj da je dijete “neprilagođeno”. To je prirodna ljudska emocija koja se javlja kada nam nedostaje povezanost s drugima. Uz toplinu, razumijevanje i prilike za druženje, većina djece uspješno prebrodi to razdoblje i iz njega izađe s još većim osjećajem sigurnosti i socijalne povezanosti.
Ljeto ne mora biti ispunjeno skupim putovanjima i brojnim aktivnostima da bi bilo sretno. Djeci će često najviše ostati u sjećanju osjećaj da su bila viđena, saslušana i da su imala nekoga s kim su mogla dijeliti svoje dane. Upravo su ti trenuci bliskosti najbolja zaštita od usamljenosti.
foto: Magnific.com